Gao je u prosincu 2005.g. poslao još jedno otvoreno pismo dvojici istih ljudi od posebnog značaja u političkom životu Kine, sljedećeg naziva: „Zbog čega je jedan od najboljih kineskih odvjetnika raskrstio s Komunističkom partijom.“ Gao u rujnu 2007.g. pak šalje otvoreno pismo Kongresu SAD-a.
U studenom 2005.g., Gaova odvjetnička firma u Pekingu je suspendirana, dok on sam biva otet na dan 15. kolovoza 2006. godine. Kasnije je uhićen pod izlikom da „potiče podrivanje državne vlasti”. Suđeno mu je 12. prosinca 2006.g. no Gaovom odvjetniku nije dozvoljeno da izloži njegov slučaj. Gao je 22. prosinca iste godine osuđen na tri godine zbog „poticanja podrivanja državne vlasti“ uz pet godina uvjetne kazne.
Prošlo je više od dvije godine od kada su prekinute Gaove veze s vanjskim svijetom. Gao Zhisheng je u svibnju 2005.g. bio dobitnik nagrade „Odvjetničke nagrade za hrabrost“ dodijeljene od Odbora sudskih odvjetnika SAD-a. Gao je ponovo otet u rujnu 2007.g. te bio podvrgnut mučenjima, što je i navedeno u ovom pismu. Radio Slobodna Azija izvješćuje da je Gao ponovo otet 6. veljače, odnosno prošli tjedan.
Mračna noć, mračna kapuljača i otmica mračne mafije
Prisjećanje na pedeset dana mučenja tijekom 2007.
Ove moje riječi će jednog dana konačno biti objavljene. One će razotkriti istinsko lice današnje Kine te objelodaniti nezamislivo srce i karakteristike kineske „vladajuće partije“.
Naravno, ove riječi će neizbježno donijeti neugodne, pa čak i uznemirujuće, ponižavajuće osjećaje kod onih „dobrih prijatelja i partnera“ današnje Komunističke partije Kine širom svijeta. POD UVJETOM da je u srcima takvih „dobrih prijatelja i partnera“ još uvijek ostalo imalo zabrinutosti i poštovanja prema vrijednostima ljudske savjesti te morala.
Danas, ne samo da odjednom dobrostojeća KPK dobiva sve više globalnih „dobrih prijatelja i partnera“ već također glasno izjavljuje nakaradne slogane poput „Kina je zemlja u kojoj vlada zakon.“ Oboje će se pokazati pogubnim za napredak i razvoj ljudskih prava kineskog naroda.
Dana 21. rujna 2007. oko 20h mi je usmeno poručeno kako trebam prisustvovati jednom umno re-edukacijskom razgovoru. Shvatio sam da su se ovog puta događale neke neobične stvari. Tajna policija, koja me je inače veoma blisko slijedila, je počela držati znatnu distancu. Kada sam hodajući ulicom tog dana zašao za ugao primjetio sam kako mi se približava šest-sedam nepoznatih osoba. Odjednom sam osjetio jak udarac u poleđinu vrata te pao licem ravno na tlo. Netko me povukao za kosu i odmah stavio crnu kapuljaču preko moje glave.
Odveden sam do vozila i uvučen unutra. Premda nisam mogao vidjeti, činilo mi se da ima dva sjedišta s prostorom u sredini. Smjestili su me na pod tog središnjeg prostora. Moj desni obraz je gledao prema podu. Potom je netko iznenada čizmom nagazio moje lice, držeći me prema dole. Mnogo ruku me posvuda počelo pretraživati. Skinuti remen su upotrijebili kako bi mi svezali ruke iza leđa. Najmanje četiri osobe me nogama pritiskalo prema dole.
Odvukli su me iz auta poslije nekih 40-tak minuta. Hlače su mi padale sve do koljena i bio sam odveden u neku prostoriju. Sve do tog trenutka nitko nije prozborio ni riječi. Kapuljača mi je potom skinuta s glave. Istog su me trenutka počeli psovati i udarati. „***, kucnuo je tvoj čas, danas umireš. Braćo, idemo mu danas dati brutalnu lekciju. Pretucite ga na smrt.“
Onda su me četiri muške osobe s električnim palicama počele udarati po glavi i cijelom tijelu. Mogao se jedino čuti zvuk udaraca i moje nepostojano disanje. Bio sam pretučen toliko brutalno da mi se cijelo tijelo počelo nekontrolirano tresti.
„Ne dajte mu da predahne!“ Poviče tip za kojeg sam kasnije saznao da se zove Wang. Onda me jedan vrlo jak i visok čovjek zgrabio za kosu povukavši me sa tla. Wang me grozno počeo udarati po licu.
„***, nisi ti dovoljno pametan da bi nosio crnu odjeću. Jesi li vođa mafije? Skinite svu odjeću s njega.“
Sva moja odjeća je bila skinuta i ostao sam potpuno gol. Wang je ponovo viknuo i netko me udario po stražnjem dijelu noge, te sam se srušio na pod. Visoki tip me nastavio vući za kosu natjeravši da podignem glavu kako bih vidio Wanga.
Tada sam mogao vidjeti da je u prostoriji bilo pet osoba. Njih četvoro je držalo električne palice, dok je ova jedna u ruci držala moj remen.
Slušaj me, Gao, sve što ovi ljudi danas žele je da tvoj život učine gorim od smrti. Reći ću ti istinu, tvoj problem nije samo između tebe i vlasti.
„Gledaj u pod! Na njemu nema ni kapi vode. Uskoro će voda dosezati iznad tvojih gležnjeva. Nakon nekog vremena ćeš shvatiti odakle voda dolazi.“
Dok je Wang to govorio, električne palice su bile usmjerene ka mojem licu i gornjem dijelu tijelu, šokirajući me.
Wang je potom rekao: „Momci, krenite s drugim dijelom!“ Električne palice su bile svuda po meni. Moje cjelokupno tijelo, srce, pluća i mišići su počeli nekontrolirano poskakivati pod mojom kožom. Bolno sam se izvijao na podu pokušavajući otpuzati dalje. Wang je onda upotrijebio palicu na mojem penisu.
Moje preklinjanje da prestanu je samo uzrokovalo smijeh i više nevjerovatnog mučenja s njihove strane. Wang je onda još tri puta upotrijebio električnu palicu na mojim genitalijama vičući glasno.
Nakon par sati ovakvog mučenja nisam imao snage ni da molim, a kamoli da pokušam nekamo pobjeći. Ali mi je um još uvijek bio bistar. Tijelo mi se veoma snažno treslo pri dodiru palice. Sjećam se jasno dok sam se trzao da neka voda pada po meni. Tada sam shvatio da je to moj znoj, a također sam se sjetio i Wangovih riječi o vodi.
Činilo se da su i mučitelji bili umorni. Dok je došla večer, trojica su napustila prostoriju. „Kasnije ćemo se vratiti da mu damo iduću porciju“, kaže Wang.
Dvojica preostalih su stavili stolicu na sredinu sobe, podigli me i posjeli na stolicu. Jedan od njih je držao pet cigareta u ustima. Jedan je stajao iza mene, dok je drugi s cigaretama bio ispred.
Ovaj iza mene me zgrabio za kosu povukavši mi glavu naprijed i prema dole. Drugi čovjek je koristio cigaretni dim da njime ispuni moj nos i oči iznova i iznova. Činili su to s krajnjim strpljenjem. Nakon nekog vremena nisam imao nikakvog osjećaja osim nekih suza koje su kapale na moje noge.
Ovo je trajalo otprilike dva sata. Onda su ušla neka druga dva tipa koja su zamijenila prethodna dva. Oči su mi onda bile otečene i u potpunosti zatvorene.
Novi tipovi su počeli govoriti: „Gao, možeš li još uvijek slušati svojim ušima? Reći ću ti istinu, ovi ljudi su stručnjaci za slamanje mafijaša. Oni su teška kategorija. Oni su za ovu svrhu posebno i pažljivo odabrani od viših instanci.
„Možeš li čuti tko sam ja? Moje prezime je Jiang. Slijedio sam te do Xiajianga nakon što si pušten prošle godine.“
„Jesi li ti iz grada Penglai, provincije Shandong?“ ,pitao sam.
„Jesam, pamćenje ti je još uvijek dobro. Rekao sam da ćeš se vratiti prije ili kasnije. Znao sam da ćeš se vratiti kad sam vidio kako si se ponašao u Xiajiangu. Čak si gledao s visoka na našu policiju.“
„Zar ti ne bi trebali pomoći da naučiš bolju lekciju? Poslao si to pismo američkom kongresmenu. Pogledaj se, izdajniče. Što ti može dati tvoj američki gospodar? Američki kongres ništa ne vrijedi. Ovo je Kina. To je teritorij Komunističke partije.
„Oduzeti tvoj život je prosto poput gaženja mrava. Vlada će morati jasno iskazati svoj stav ako se usudiš nastaviti pisati tvoje glupe članke. Sad, jesi li vidio taj stav večeras?“ Sporo je govorio Jiang.
Pitao sam: „Kako se možeš s takvim mafijaškim taktikama odnositi prema poreznim obveznicima? Kako ćeš se u budućnosti suočiti s milijardama kineskih građana?“
„Zato zaslužuješ biti pretučen“, kaže Jiang. „Bistriji si u glavi od većine ljudi. Građani ne vrijede ništa u Kini. Ne spominji taj termin 'građani.'“
Dok je to pričao još je netko ušao u prostoriju. Prepoznao sam Wangov glas. „Ne pričaj sa njim ustima. Daj mu pravu stvar. Ovi su momci pripremili 12 lekcija. Sinoć smo završili tek sa trećom.
„Tvoj glavni ne voli pričati pa ćeš nakon nekog vremena vidjeti da ćeš morati jesti svoja g**** i piti svoju p***. Čačkalica će dodirnuti tvoj ** [spolni organ].
„Nemoj još pričati o mučenju koje ti je zadala Komunistička partija Kine, jer ćeš tek sada dobiti sveobuhvatnu lekciju!“
„U pravu si, mučimo Falun Gong. Sve je istina. 12 lekcija koje ćemo ti dati su uvježbavana na Falun Gongu. Iskreno, ne bojim se da ćeš nastaviti pisati. Možemo te mučiti do smrti i tvoje tijelo nikada neće biti pronađeno.
„Ti smrdljivi autsajderu [netko tko nije iz Pekinga]! Kako se usuđuješ ponašati tako arogantno u Pekingu? Idemo ga ponovo naučiti lekciju.“
U satima koji su uslijedili bih se onesvijestio s vremena na vrijeme zbog teškog znojenja i nedostatka hrane ili vode. Ležao sam gol na hladnom podu. Osjetio sam da je netko nekoliko puta došao otvoriti moje oči da usmjeri u njih svjetlo kako bi vidio jesam li još uvijek živ.
Kada bih se povratio osjetio bih jak vonj zaudarajućeg urina. Moje lice, nos i kosa su bili ispunjeni smradom. Netko je, očigledno, premda neznam kada, mokrio po mojem licu i glavi.
Ova se tortura nastavila do oko podneva idućeg dana. Neznam odakle sam dobio snagu da izdržim, ali nekako sam se izborio da uzmaknem njihovom stisku i počeo sam tući glavom o rub stola.
Uzvikivao sam imena svoje djece (Tiangyu i GeGe) sa takvim tužnim i dalekim glasom dok sam pokušavao počiniti samoubojstvo. No moj pokušaj nije uspio, na čemu zahvaljujem Svemogućem Bogu. On je bio taj koji me je spasio. Istinski sam osjećao kako je Bog bio taj koji me izbavio iz tog stanja i dao mi moj život.
Međutim, oči su mi bile pune krvi zbog mojeg udaranja u stol. Pao sam na pod. Istog trenutka je njih troje sjelo na moje tijelo, a jedan na moje lice. Smijali su se. Rekoše mi da sam se pokušao ubiti kako bi ih uplašio te da su to vidjeli već previše puta.
Potom su me nastavili mučiti do navečer. Više ništa nisam mogao gledati svojim očima, no svoje mučitelje sam mogao čuti. Ponovo su se okupili nakon večere.
Jedan od njih mi je prišao povukavši me za kosu prema gore i rekao: „Gao, jesi li gladan? Reci nam istinu!“
„Veoma sam gladan“, odgovorio sam.
„Želiš li jesti? Reci nam istinu!“
Rekao sam „Želim jesti.“ Istog su trenutka počeli šamarati moje lice bez prestanka, desetak ili više puta, i opet sam se srušio na pod. Netko me čizmom nagazio u predjelu prsnog koša i šokirao me palicom po bradi. Vrisnuo sam. Onda je netko ugurao palicu u moja usta.
„Idemo saznati koliko su tvoja usta drugačija od usta drugih. Zar ne želiš jesti? Rekao si da si gladan. Jesi li dostojan? Palica je bila u mojim ustima, ali nije bila uključena. Pitao sam se, zašto?
„Gao, znaš li zbog čega nismo uništili tvoja usta?“, reče Wang. „Ovi momci žele da pričaš cijelu noć. Želimo da pričaš samo o tome kakav si ženskaroš. Nije ti dozvoljeno reći da nisi. Također ti nije dozvoljeno reći da imaš samo nekoliko žena. Ne zaboravi nijedan detalj. Ne smiješ izostaviti nijedan detalj. Ovi momci to vole. Dovoljno smo spavali i jeli, sada si ti na redu da pričaš.“
„Zašto nije progovorio? Pretucite ga braćo!“ povika Wang. Počeli su me šokirati s tri palice. Posvuda sam puzao gol pokušavajući pobjeći. Nakon desetak minuta sam se ponovo nekontrolirano tresao.
Molio sam ih. „Nisam imao aferu. Nije da vam ne želim reći.“ Čuo sam kako mi glas podrhtava.
„Postaješ li budala?“ Kaže Wang. „Idemo upotrijebiti palicu da te prosvijetlimo, pa ćemo vidjeti hoćeš li početi pričati.“
Onda su njih dvoje rastegnuli moje ruke pritisnuvši ih za pod te su počeli čačkalicama bosti moje genitalije. Nema jezika koji bi mogao opisati moj osjećaj nemoći, boli i očaja. U takvom trenutku jezik i emocije nisu u stanju objasniti tako nešto. Naposlijetku sam im izmislio priče o aferama koje sam imao s četiri žene. Nakon ponovnog mučenja sam im morao u detalje opisati bludne radnje nad tim ženama. Torture su okončane tek u zoru idućeg dana.
Tada su me odvukli negdje kako bih potpisao transkript mojeg priznanja afera s ženama. „Ako ovo objavimo, za pola godine ćeš postati ***** smrdljivog pseta“, rekne Wang glasno.
Nakon što sam oslobođen, saznao sam da je, dan nakon ovog mučenja, ispitivač imenom Sun Huo informirao moju suprugu o „istini“ koju su dobili o mojim aferama. Supruga im je odgovorila: „Ne treba mi vlast pomoći upoznati svojeg supruga. On je u mojim očima još uvijek osoba koja je poslala tri javna pisma apelirajući za prestanak progona nad Falun Gongom.“
Budući da sam bio izložen višednevnom mučenju, često sam gubio svijest te sam bio u nemogućnosti spoznati koliko je vremena prošlo. Ne znam koliko je dugo vremena prošlo. Jedna grupa se pripremala da me ponovo počne mučiti.
Ipak, netko drugi je ušao ukorivši ih. Shvatio sam da je to bio zamjenik pekinškog Ureda za javnu sigurnost. Vidio sam ga već mnogo puta ranije. Smatrao sam ga dobrom osobom.
Međutim, nisam ga mogao vidjeti jer su mi oči još uvijek bile natečene. Bio sam pretučen i prekriven modricama po cijelom tijelu. Njegov glas je djelovao ljutito vidjevši me u takvom stanju. Pozvao je doktora da se pobrine za mene. Rekao je da zgrožen i iznenađen. Kazao je: „Ovo mučenje ne predstavlja Komunističku partiju!“
„Tko je ovo zapovijedio?“, upitao sam.
Nije odgovorio. Zatražio sam da me vrate doma ili barem samo u zatvor. Nije odgovorio. Pozvao je moje mučitelje nazad u sobu i prekorio ih. Naredio im je da mi kupe odjeću te mi daju hranu i deku. Rekao da će dati sve od sebe da me vrati doma ili u zatvor.
Samo što je zamjenik otišao, Wang me je počeo psovati. „Gao, ti još sanjaš da ćeš se vratiti u zatvor? Ne, to je prelako. Nema šanse da se to dogodi dok je KPK na vlasti. Nemoj ni pomišljati na to.“
Iste sam noći bio prebačen na drugu lokaciju, no nisam znao gdje budući da su mi opet stavili kapuljaču preko glave. Tamo su me ponovo bez prekida mučili još deset dana.
Jednog su me dana s kapuljačom posjeli u vozilo te upotrebom sile pogurali moju glavu između nogu. U tom položaju sam morao ostati duže od jednog sata. Patnja je bila veća od mojeg praga boli i htjeo sam umrijeti.
Kapuljaču su mi skinuli poslije još jednog sata nakon što smo stigli na novu lokaciju. Četiri od pet prethodnih mučitelja više nije bilo tu. Međutim, ugledao sam istu grupu tajne policije koja me ranije bila slijedila.
Od tog trenutka nadalje fizičko mučenje je prestalo, no nastavilo se ono emocionalno. Rečeno mi je da počinje 17. kongres Komunističke partije te se očekuju upute s viših instanci povodom mojeg slučaja.
U to doba su me u ćeliju dolazili posjećivati neki dužnosnici. Njihov je stav postao mekši te su mi dopustili umiti lice i oprati zube.
Neki od njih su mi predložili da svoju literarnu vještinu upotrijebim kako bih oklevetao Falun Gong i da to mogu naplatiti koliko god želim. Uzvratio sam kako tako nešto nije tehnički problem već etički.
„Ok, ako je to preteško, piši članke u kojima hvališ vlasti i to isto naplati koliko god želiš“, ponovo su predložili.
U konačnici su mi rekli sljedeće: „Napišeš li da smo se lijepo ponijeli prema tebi i tvojoj obitelji nakon zatvora i da su te obmanuli Falun Gong i Hu Jia, stvari će ići dobro po tebe. Inače, gdje ćeš naći kraj svojoj patnji? Misli na svoju ženu i djecu.“
Zauzvrat sam napisao članak u kojem se navodi da se vlada dobro odnosila prema mojoj obitelji objasnivši da sam napisao otvoreno pismo američkom kongresu jer sam bio obmanjen od Falun Gonga i Hu Jia.
No ipak su me prije oslobađanja odveli u grad Xian kako bih Hu Jia nazvao telefonom.
Na dan festivala Srednje jeseni su vlasti zatražile od mene da nazovem i utješim svoju suprugu s obzirom da je pokušala izvršiti samoubojstvo zbog tretmana naše obitelji.
Sadržaj razgovora je bio u potpunosti aranžiran od vlasti. (Kasnije sam shvatio da je i odgovor supruge također bio insceniran). Ni tada još nisam mogao otvoriti jedno oko zbog pretrpljenog mučenja. Budući da je razgovor bio sniman, rečeno mi je da kažem kako su ozljede na mojem tijelu bile samonanijete.
Nakon što sam se vratio kući sredinom studenog 2007., saznao sam da mi je kuća bila temeljito pretražena bez da je bio izdat bilo koji dokument ili nalog za pretres.
Imao sam mnoge čudne osjećaje tijekom tih više od pedeset dana stravičnog mučenja mojeg duha i tijela. Na primjer, nekad sam zaista mogao čuti „smrt“, a nekad pak „život“.
Dvanaestog ili trinaestog dana otmice, kad sam ponovo mogao otvoriti oči, vidio sam da mi je tijelo u groznom stanju. Nijedan dijelić moje kože nije izgledao normalno.
Svakog dana mojeg zarobljeništva je iskustvo „jedenja“ bilo neobično. Kad god bih bio na rubu gladovanja, donijeli bi kruh kuhan na pari ponudivši mi ga. Uistinu sam ga mogao i dobiti samo ako bih pritom otpjevao jednu od tri poznate revolucionarne komunističke pjesme.
Moja najveća želja je bila da živim sve dok to zaista nije bilo moguće. Nisam htjeo uprljati svoju dušu premda sam istovremeno znao da bi moja smrt bila mučna za moju ženu i djecu. No, u tom okruženju ljudsko dostojanstvo nema snage. Pjevao sam znajući da će se izgladnjivanje i mučenje nastaviti ako odbijem pjevati.
Međutim, nisam se tako ponio kada su pribjegli istoj taktici vršeći na mene pritisak da napišem članak u kojem napadam Falun Gong. Ipak sam napravio kompromis pišući izjavu u kojoj se navodi kako me vlasti nisu otele i mučile te da su se dobro ponijele prema meni i obitelji. Potpisao sam taj dokument.
Tijekom više od tih pedeset dana mučenja je počinjeno zla još užasnijeg i ja ga u ovom pismu nisam želio opisati. Ta zla nisu dostojna nijednog povijesnog zapisa od nijedne ljudske vlade. No ti zapisi će nam omogućiti da bolje i jasnije shvatimo koliko su daleko vođe KPK spremne ići u svojim opakim zločinima protiv čovječnosti kako bi zaštitili svoj nezakoniti monopol na vlast! Spomenuta zla su toliko prljava i odvratna da ih ovom prilikom ne želim izreći niti ću ih možda ikada obznaniti u budućnosti.
Sljedeće mi je uvijek iznova prijećeno prilikom mučenja, odnosno, rečeno mi je da će me zadesiti ista sudbina ako kasnije izustim što sam doživio: „Tada ćemo to raditi ispred tvoje žene i djece.“
Visoki i snažni čovjek koji je vukao moju kosu je ovo uvijek iznova ponavljao tijekom tih dana moje torture. „Ne gine ti smrt ako ovo objaviš vanjskom svijetu“, rekao je. To je ponovljeno mnogo puta. Ovi brutalni činovi nasilja nisu u redu. Oni koji su to počinili su sami bili toga jasno svjesni u svojim srcima.
Na kraju želim reći par riječi koje se neće svidjeti nekim ljudima. Želim na sljedeće podsjetiti tzv. „dobre prijatelje i partnere“, kako ih inače naziva KPK, da je povećani stupanj brutalnosti i hladnokrvnosti KPK prema kineskom narodu izravna posljedica popuštanja i udovoljavanja od oboje: vas i nas (našeg vlastitog kineskog naroda).
Napisano 28. studenog 2007.g. u mojem opkoljenom i budno motrenom pekinškom domu. Pismo je dana 9. veljače 2009.g. odobreno za objavljivanje u međunarodnoj zajednici.
Pismo je prvi put objavila China Aid Association. Epoch Times sa zahvalnošću pozdravlja dopuštenje za korištenje njihovog prijevoda kojega Epoch Times uređuje. Gao Zhisheng je ovom pismo naslovio: „Mračna noć, mračna kapuljača i otmica mračne mafije – prisjećanje na više od pedeset dana mučenja tijekom 2007.“