U 1980-im i 90-im Sterling Campbell je bio zvijezda u usponu u glazbenoj industriji, nastupajući i putujući kao bubnjar za Cyndi Lauper, Duran Duran, Soul Asylum, David Bowie i mnoge druge. To je bio život o kojem je maštao još dok je bio dječak odrastajući u New Yorku.
Ali postojala je i loša strana konstantnih zabava. Campbell kaže da se ponosio time što se klonio droge dok je bio mlad, ali kako je vrijeme odmicalo, iskušenje je raslo. Na kraju je postao teški ovisnik o drogi i alkoholu te je pušio dvije kutije cigareta na dan. Njegove veze su počele propadati.
„Nakon nekog vremena postao sam jako depresivan i stidio sam se. Moje samopouzdanje i samopoštovanje bili su razrušeni.“
Pokušao je preokrenuti svoj život istražujući Tai-chi i yogu, ali bez uspjeha. „Osjećao sam se zarobljen“, prisjeća se.
Ali jednog jutra 1998., sve to se promijenilo. Tokom jedne rane jutarnje šetnje parkom, Campbell je naišao na grupu ljudi koja je izvodila Falun Gong meditaciju i uručen mu je letak s informacijama o praksi.
U početku, kaže, bio je skeptičan. „Bio sam prilično ciničan u vezi mnogih spiritualnih stvari zbog činjenice da sam potrošio hiljade dolara na ljude koji su naplaćivali duhovnost i univerzalne principe. Tako da sam bio ugodno iznenađen kad sam saznao da Falun Dafa ne uključuje novac - u potpunosti je besplatan.“
Slijedećeg dana Campbell je počeo prakticirati Falun Gong meditaciju i čitati glavnu knjigu, Zhuan Falun.
„Što sam više čitao to sam više bio udubljen u knjigu. Osjetio sam da se nalazim u prisustvu nečeg vrlo jedinstvenog i ogromnog. Znao sam da sam pronašao istinu koju sam tražio.“
Bio je iznenađen da nakon mjesec dana prakticiranja Falun Gonga, Campbell više nije imao nikakvu želju za cigaretama, drogom ili alkoholom.
„Toliko dugo sam izjednačavao muziku s drogom, alkoholom ili promiskuitetom, ali sada shvatam da ne mora biti tako.“
Iako Campbell priznaje da promijeniti njegov životni stil nije bio nimalo lak zadatak, ipak još veći izazov tek je trebao doći.
U julu 1999., tadašnji kineski predsjednik Jiang Zemin pokrenuo je širom Kine progon Falun Gonga, nakon što je duhovna praksa privukla, kako se procjenjuje, 70 miliona sljedbenika. Hiljade Falun Gong praktikanata je bilo privedeno i pritvoreno bez suđenja, dok je državni medijski aparat uključen u kampanju demonizirao Falun Gong i dehumanizirao njegove sljedbenike.
U narednim mjesecima, izvještaji o mučenjima i ubistvima u policijskim pritvorima počinju curiti iz Kine.
Pristalice Falun Gonga koje su pokušale javno protestirati protiv progona su odmah bile uhapšene i nije im bilo dopušteno da javno iznesu svoje pritužbe. Kao odgovor, hiljade su krenule putovati na Trg Tienanmen u simboličnom protestu, držeći transparente na kojima je pisalo „Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija“ ili tražeći da se prekine progon.
Na drugoj strani svijeta, Campbell i drugi dali su sve od sebe da obavijeste medije o položaju Falun Gong praktikanata u Kini, ali to nije bilo dovoljno. Potom su krajem 2001., Sterling i mala grupa zapadnih Falun Gong praktikanata odlučili da odu na Trg Tienanmen.
Njegov cilj je bio, kaže on, da razvije transparent koji javno objavljuje nevinost Falun Gonga te se nadao da će usput razgovarati s nekim od stanovnika Pekinga o praksi i nasilnom, a ipak skrivenom progonu.
Na Valentinovo 2002., Campbell je došao do Trga Tienanmen zajedno s desecima drugih zapadnih Falun Gong praktikanata, sa svih strana svijeta. Kineska policija ih je očekivala.
Trg je bio opkoljen policajcima. „Atmosfera je bila veoma nasilna", prisjeća se Campbell. "Policija je bila vrlo sumnjičava prema zapadnjacima.“
Prije nego što je uspio doći de sredine Trga Tienanmen da organizira demonstracije, stigli su policijski kombiji i počeli su odvoditi Campbella i njegove kolege u pritvor na ispitivanje i premlaćivanje.
U obližnjoj policijskoj stanici, bili su pretreseni i ispitivani. „Tko god bi se opirao, naišao bi na brutalnu silu. Bili bi udarani šakama, nogama, udarani po licu. Ljudi su vrištali.“
Campbell je bio udaran nogama i bačen na pod, kad je odbio reći gdje mu se nalazi pasoš.
„U tom trenutku nisam se ljutio, nisam osjećao mržnju“, prisjeća se on. Baš suprotno, Campbell kaže da je osjećao sažaljenje prema policajcima koji su ga zlostavljali. „Bili su obmanuti vladinom politikom. Moglo se je osjetiti da neki od tih mladih policajaca zaista nisu željeli raditi to što su radili. Ali ako su imali imalo dobrote ili osjećaj za pravdu u sebi, nije im bilo dopušteno da to pokažu, ili bi inače bilo svršeno s njima.“
Po svom povratku u SAD, Campbell nastavlja raditi sve što može da podigne svjesnost o progonu u Kini, kojem je lično svjedočio.