NEW YORK – Ovog tjedna, prije 11 godina, kineska komunistička Partija je započela kampanju istrijebljenja Falun Gonga – miroljubive i popularne duhovne prakse koju su prihvatile desetine miliona kineskih građana. Ipak, praktikanti Falun Gonga nisu jedine žrtve, a uništeni i izgubljeni životi nisu jedina cijena.
Nakon partijske odluke o suzbijanju Falun Gonga, donesene 20. jula 1999., Falun Gong knjige su masovno spaljivane u javnosti, državni mediji su bili preplavljeni propagandom, pokušavajući ozloglasiti praksu. Falun Gong praktikantima je oduzeto pravo na slobodu izražavanja, vjeru i pravnu zaštitu. Škole su izbacivale učenike zbog prakticiranja Falun Gonga, a na radnim mjestima su prijavljivali zaposlene koji bi nakon toga bili pritvoreni i mučeni.
Falun Gong praktikanti danas predstavljaju najveću grupu zatvorenika savjesti na svijetu, na stotine hiljada je protivzakonito pritvoreno u bilo kojem danom trenutku. Na desetine hiljada ih je mučeno u pritvoru, gdje ih zatvorski čuvari pokušavaju navesti da odustanu od svog uvjerenja. Udaraju ih električnim palicama, pale, tuku i vješaju sa stropova. Uskraćena im je odgovarajuća ishrana, čak ih na silu hrane ljutim paprikama i ljudskim izmetom. Žene su silovane, a čak ni djeca ili stariji nisu pošteđeni pritvora ili zlostavljanja. Sve brojniji dokazi ukazuju na to da su mnogi – hiljade ili čak desetine hiljada – ubijeni zbog vađenja i prodaje njihovih vitalnih organa. 2009. godine, provjereno je 109 izvještaja o smrti praktikanata koji su umrli zbog zlostavljanja u policijskom nadzoru.
Čak izvan kineskih granica, praktikanti Falun Gonga nisu pošteđeni nadzora, zastrašivanja, klevetanja pa čak i nasilja od strane KPK agenata.
Ubijanje savjesti
Ipak, kampanja suzbijanja se ne odnosi samo na fizičku sigurnost Falun Gong praktikanata. Naime, ona predstavlja prijetnju nečemu mnogo temeljnijem i trajnijem: pravu ka stremljenju za poboljšanjem samog sebe, kao i kolektivnim vrijednostima i integritetu cijele nacije.
1999., kada je suzbijanje započelo, Falun Gong praktikanti se nikada nisu izjasnili o bilo kakvim političkim ambicijama. Nisu bili subverzivni. Nisu se zalagali za političku transformaciju, umjesto toga su stremili transformiranju njihovih srca. Ipak, iako nisu bili politički disidenti, bili su duhovni disidenti. U naciji u kojoj je nasilje glorificirano, oni su izabrali vjerovati u dobrodušnost i strpljivost. U sistemu u kojem je prevladavala prijevara i korupcija, oni su prakticirali istinu. U Kini, čija je nova mantra bila „biti bogat je veličanstveno“, oni nisu tražili značaj u težnji za novcem, nego u meditaciji, preispitivanju sebe i altruizmu.
Dok je Falun Gong rastao u Kini – procjenjuje se da je do 1999. preko 70 miliona ljudi prakticiralo – njegova popularnost je privukla gnjev visokih vođa komunističke Partije, koji su u njegovoj moralnoj i ideološkoj filozofiji vidjeli konkurenciju. Ova dinamika je opisana u uvodnom članku službenog partijskog glasila Xinhua News Agency, koja je 27. jula objavila da „principi istine, dobrodušnosti i tolerancije koje propagira Falun Gong, nemaju ništa zajedničko sa socijalističkim etičkim i kulturnim napretkom kojeg želimo postići.“
Cilj progona nije ubiti Falun Gong praktikante, smrt u zatočeništvu je obično nuspojava. Istinski cilj je nasilno vjersko preobraćenje. Osobe koje žele živjeti moralne živote, koje teže altruizmu i dobroti, priitvorene su, omalovažavane i mučene kako bi postale osobe bez duhovnog uvjerenja. Nakon „reformacije“ putem prisile i mučenja, oni su prisiljeni sudjelovati u „transformiranju“ drugih Falun Gong praktikanata. Na jedan način, cilj progona je pretvoriti građane koji poštivaju zakone i koji teže dobroti u ljude koji podnose izvještaje o svojim prijateljima i muče ih.
Nacija kao žrtva
Falun Gong praktikanti nisu jedine žrtve progona u Kini. Suzbijanjem Falun Gonga upravlja komunistička Partija i njene snage sigurnosti, ali izvršava se i uz pomoć i pristanak stotina miliona kineskih građana.
Policajci koji su ušli u profesiju kako bi zaštitili ljude, prisiljeni su zatvarati starije žene zbog meditiranja u parku. Čuvari u radnim logorima su pod prijetnjom gubitka posla ako ne sudjeluju u mučenju i zlostavljanju Falun Gong praktikanata, a reporteri i urednici su prisiljeni štampati govore mržnje protiv prakse. Od školskih učitelja se zahtjeva da osiguraju da nitko među učenicima ne vjeruje u Falun Gong, a poslodavci moraju prijaviti produktivne djelatnike koji će kasnije biti poslani u radne logore. Običnim građanima se nudi novac za informacije o susjedima koji prakticiraju Falun Gong, a sucima je nedopušteno presuđivati u korist pravde kada su Falun Gong praktikanti dovedeni ispred njih.
Ako ništa drugo, državne vođe su rekli kineskim građanima da mrze Falun Gong, da osjećaju prezir prema njegovim učenjima istine, dobrodušnosti i tolerancija te da šute kada su suočeni s nepravdom.
To su druge žrtve suzbijanja Falun Gonga. Istina je da oni nisu iza rešetaka, niti im je zabranjeno obrazovanje i rad zbog svojih uvjerenja. Međutim, oni su lišeni nečeg mnogo važnijeg od fizičke slobode – čiste savjesti. Oduzeto im je njihovo poštenje, zaslijepljeni su pred istinom. Zbog tih ljudi Falun Gong pristaše u Kini i dalje riskiraju svoje živote.
Od početka progona Falun Gonga prije 11 godina, odgovor Falun Gong praktikanata je bio put nenasilnih napora da svoje sunarodnjake informiraju o istini. Suprostavljali su se preprekama službene propagande putem tajnih štamparija, gdje stvaraju informativne materijale o pravoj prirodi njihovih duhovnih uvjerenja. Lansirali su satelitsku televizijsku postaju kako bi prenosili necenzurirane vijesti u Kinu, razvili su software za zaobilaženje internetske cenzure, omogućavajući milionima kineskih građana da slobodno pristupaju informacijama. Formirali su umjetničke grupe izvođača i likovnih umjetnika kako bi donijeli poruke mira, dobrodušnosti, istine i nade kineskom narodu.
Danas postoji razlog za optimizam. S prolaskom vremena, rastući broj kineskih građana odbija sudjelovati u progonu Falun Gonga. Stotine hiljada njih šalje pisma Falun Gong webstranicama, izražavajući podršku i solidarnost s progonjenim praktikantima. Desetine advokata za ljudska prava sada žele aktivno braniti Falun Gong praktikante, iako znaju da će to rezultirati gubitkom dozvole i mogućim mučenjem.
Sve više i više Kineza odbija biti uplašeno nasilnim prijetnjama, zato što znaju da život bez slobode na savjest nije vrijedan življenja. Shvaćaju da je pravo na traganje za istinom i težnja za samoostvarenjem ono što nas čini ljudskim bićima. To je ono što osobu čini jakom, to je ono što životu daje značaj i vrijednost. To je ono što omogućava naciji ili kulturi da procvjeta, i to su stvari koje jednog dana istinski mogu omogućiti da Kina dostigne svoj puni potencijal, da bude Kina koju bi svijet volio vidjeti.