UCANews.com, katolički izvor vijesti za azijsku regiju, je 4. travnja 2019. godine donio članak Benedikt Rodgersa pod naslovom "Kineski je genocid različit od bilo kojeg drugog".
Benedict Rodgers je zamjenik predsjedavajućeg Komisije za ljudska prava Konzervativne stranke Velike Britanije, vođa tima za Istočnu Aziju u organizaciji za ljudska prava CSW, i savjetnik Međunarodne koalicije za zaustavljanje zloupotrebe transplantata u Kini (ETAC).
On je u uvodu svog članka iznio sljedeće tvrdnje:
“Kina možda čini ono što jedan stručnjak, novinar Ethan Gutmann, autor knjige: The Slaughter (Pokolj), opisuje kao 'oblik genocida koji je skriven medicinskom zavrzlamom'. Ili ono što je britanska poslanica Fiona Bruce, predsjedavajuća Komisije za ljudska prava konzervativne stranke, opisala u raspravi u parlamentu održanoj prošlog tjedna kao "zločin protiv čovječnosti i ... potencijalno ništa manje od genocida 21. stoljeća". Zločin različit od bilo kojeg drugog - prisilno uzimanje organa od zatvorenika savjesti."
Članak se nastavlja upoznavanjem s važnim radom Suda za Kinu, koji zasjeda u Londonu, održavajući saslušanja o zločinima žetve organa u Kini.
"Porota Suda za Kinu, koja je uključivala advokate, akademike, više medicinske stručnjake i biznismene, naredna će saslušanja održati od 6. do 7. travnja u Londonu, a konačnu će presudu objaviti u lipnju."
Porota Suda za Kinu je, nakon saslušanja održanih u prosincu, donijela privremenu presudu da su “sigurni, jednoglasni i uvjereni van svake razumne sumnje, da se u Kini nasilno oduzimanje organa od zatvorenika savjesti provodi već duže vremensko razdoblje, da to uključuje veoma značajan broj žrtava…. i da je učinjeno od strane organizacija i pojedinaca organiziranih ili ovlaštenih od strane države.”
Gospodin Rodgers je napisao da je nasilno uzimanje organa u Kini teško dokazati, jer su jedini živi svjedoci počinioci: doktori, policija i zatvorski službenici. Svi dokazi ostavljeni u kirurškoj sobi se brzo uklanjaju nakon operacije. To se naziva "gotovo savršenim zločinom" jer nijedna žrtva nije preživjela da bi svjedočila.
Napisao je da je bivša Miss svijeta iz Kanade Anastasia Lin rekla na saslušanju u britanskom parlamentu: „Na ulici, ako te netko napadne, možeš vikati i tražiti pomoć. Ali ako ste vezani za bolnički krevet u kirurškoj sobi radnog logora, nitko ne može čuti vaše krike. U Kini je sama država umiješana u krađu organa."
Prinudno uzimanje organa se ne vrši samo od kriminalaca koji čekaju na egzekuciju, već i od zatvorenika savjesti, posebno Falun Gong praktikanata.
Gospodin Rodgers se pozvao na izvještaj koji su prije tri godine objavili bivši kanadski državni sekretar za azijsko-pacifičku oblast David Kilgour, advokat za ljudska prava David Matas i novinar Ethan Gutmann, pod naslovom „Krvava žetva / pokolj: novi podaci“. Istraživači su, na bazi svojih prijašnjih istraživanja, analizirali javne podatke iz 712 bolnica u Kini koje vrše transplantaciju jetre i bubrega.
Na osnovu dostupnih informacija, procijenjeno je da se u kineskim bolnicama svake godine transplantira između 60.000 i 100.000 organa, no izvor organa je krajnje upitan, jer Kina nema tradiciju dobrovoljnog darivanja organa.
"Zatvorenici koji čekaju na egzekuciju se mogu računati kao izvor jednog broja organa, ali kako kineski zakon zahtijeva da zatvorenici osuđeni na smrt moraju biti smaknuti u roku od sedam dana, to ih kao izvor organa na zahtjev čini ograničenim", napisao je Rodgers.
“Osim toga, u Kini se pacijentima, uključujući i strance, obećavaju odgovarajući zdravi organi u samo nekoliko dana, za razliku od većine razvijenih zapadnih zemalja u kojima pacijent čeka puno mjeseci, ponekad i godina, na odgovarajuće transplantate. Istraživači koji su se predstavljali kao potencijalni pacijenti, su obavljali telefonske razgovore s kineskim bolnicama i potvrđen im je takav način rada - rekao je gospodin Rodgers.
“To je istražitelje navelo na zaključak da su izvor organa zatvorenici savjesti. 'Kraj ovog zločina protiv čovječnosti nije na vidiku', zaključuju oni. "Konačan zaključak je da je Komunistička partija Kine uključila i samu državu u masovno ubijanje nevinih ... kako bi pribavila organe za transplantaciju", napisao je Rodgers.
U članku je također opisano ono čemu je bivši kirurg iz Xinjianga bio svjedok prije više od dva desetljeća. “Dr. Enver Tohti je svjedočio da je 1995. godine prisilno uzeo organe od jednog zatvorenika na mjestu egzekucije. Nakon što ga je u proceduru uputio glavni kirurg njegove bolnice, on je pripremio opremu i bio odveden na lokaciju.
“Rečeno nam je da čekamo iza brda i da dođemo na teren čim čujemo pucanj iz puške”, prisjeća se on. Trenutak kasnije smo čuli pucnje. Ne samo jedan, već mnogo njih. Požurili smo na mjesto egzekucije. Jedan mi je naoružani policajac rekao gdje da idem. Poveo nas je bliže, a onda pokazao na tijela, govoreći: 'Ovo je jedan.' Tada se naš glavni kirurg pojavio niotkuda i rekao mi da uklonim jetru i dva bubrega. Od mene je tražio da požurim ... Onda je naš glavni kirurg te organe stavio u kutiju i ušao u auto. Rekli su mi da se vratim nazad u bolnicu i da nikada ne govorim o onome što se dogodilo.”
Rodgers je napisao: “Neke zemlje, posebno Izrael, Italija, Španjolska i Taiwan, su zabranile 'transplantacijski turizam' s Kinom, a kanadski Senat je donio zakon o zabrani istog. Izvjestitelji U.N.-a su pozvali Kinu da podnese izvještaj o izvoru organa, ali nisu dobili nikakav odgovor, a jedan od najcjenjenijih autoriteta u svijetu za etiku transplantacije organa, dr. Annika Tibel, je pozvala na međunarodnu istragu.
Autor i sam poziva na akciju: „Ako privremena presuda Suda za Kinu nagovještava istinu, onda nam to nalaže da tražimo pravdu, a da se odgovorni (počinioci) smatraju odgovornim. Ako je ovo istina, ona zahtijeva ponovnu procjenu odnosa s odgovornim osobama."
“Ostale zemlje bi trebale slijediti one koje su već donijele zakonsku zabranu transplantacijskog turizma s Kinom. Ujedinjeni narodi bi trebali imenovati posebnog izvjestitelja za ljudska prava u Kini i osnovati istražno povjerenstvo. I ako je ovo istina, to zahtjeva hitnu akciju kako bi se zaustavilo ubojstvo novih nevinih.”
On je članak završio ponovnim citiranjem britanske poslanice Fione Bruce:
„Kao što je poslanica Bruce zaključila: 'Hoćemo li još jednom slušati frazu „nikada više“ izgovorenu sa žaljenjem kada ova istina izađe na vidjelo? Ovdje nije slučaj da se ništa ne može uraditi ... Slučaj poziva da se o njemu govori. Oni koji to ne učine, jednog dana će se smatrati odgovornim.'”