(Minghui.org) Posljednjih godina pojavio se velik broj dokaza o prisilnoj žetvi organa koju provodi Komunistička partija Kine (KPK). Također su objavljene brojne knjige o ovom zločinu čije su žrtve praktikanti Falun Gonga, poput Krvava žetva (Bloody Harvest, 2009.), Državni organi: Zloupotreba transplantacije u Kini (State Organs: Transplant Abuse in China, 2012.) i Klaonica (The Slaughter, 2014.).
Godine 2019., Sud za Kinu (China Tribunal) objavio je svoju konačnu presudu o ovom zločinu protiv čovječnosti, navodeći: „Prisilna žetva organa vrši se godinama širom Kine u značajnim razmjerima.” Izvještaj suda zaključio je da su praktikanti Falun Gonga bili jedan – a vjerojatno i glavni – izvor opskrbe organima. Ovi nalazi su također predstavljeni Vijeću UN-a za ljudska prava 2019. godine.
Godine 2016., Zastupnički dom SAD-a jednoglasno je usvojio rezoluciju H.Res.343, izražavajući zabrinutost zbog žetve organa od praktikanata Falun Gonga koju je odobrila država. Europski parlament usvojio je sličnu rezoluciju 2022. godine, pozivajući EU i njezine države članice da poduzmu daljnje korake.
Dokazi su pokazali da se ovaj zločin, potaknut unosnim profitom, sada proširio na opću javnost u Kini. Nakon što ih je Partija više puta izrabljivala tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, kineski građani se ponekad nazivaju jiu cai (poriluk), biljkom koja se lako uzgaja i može se više puta brati.
Posljednjih godina, Kinezi sebe smatraju ren kuang (ljudskim „rudnicima”). Ovaj se izraz odnosi na „ljude koji provedu 20 godina u školi, plaćaju stambene kredite 30 godina i pomažu bolnicama ostvariti profit 20 godina. Izraz implicira da se prema ljudima u Kini postupa kao prema potrošnim proizvodima od trenutka kada se rode”, izvijestio je The Diplomat u siječnju 2023. U usporedbi s porilukom, ljudski „rudnik” je neobnovljivi izvor u kojem se dijelovi tijela kineskog građanina mogu upotrijebiti da služe Partiji.
Nestali studenti
Cijeli članak možete pročitati na ovoj poveznici: https://hr.minghui.org/articles/11513
