Prije dvadeset i dvije godine, oko 10.000 Falun Gong praktikanata je izrazilo svoj mirni apel ispred Ureda za žalbe Državnog vijeća u Pekingu 25. aprila 1999. godine, zahtijevajući puštanje na slobodu nekoliko desetina praktikanata uhapšenih u Tianjinu u prethodna dva dana (23. i 24. aprila) pozivajući da im se omogući okruženje u kojem bi se Falun Gong mogao slobodno prakticirati, a knjige objavljivati.
Ono što ih je motivisalo na apel od 25. aprila je bio incident koji se dogodio u obližnjem gradu Tianjinu. 11. aprila 1999. godine. Name He Zuoxiu, akademik iz Kineske akademije nauka, je objavio članak u časopisu Naučni pregled omladine (koji objavljuje Fakultet za obrazovanje Univerziteta u Tianjinu) pod naslovom „Ne odobravam praksu Falun Gonga kod mladih.” U članku je ponovio neke od kleveta koje je 1998. godine objavila Pekinška televizijska stanica, za koje se pokazalo da su falsifikovane.
Kako bi zaustavili dalje širenje dezinformacija, neki su praktikanti iz Tianjina, uključujući i mene, posjetili Visoku školu za obrazovanje Univerziteta Tianjin (TUCOE) između 18. i 24. aprila 1999. godine. Iako nam je Fakultet za obrazovanje u početku pružao podršku, policija iz Tianjina je poslala policijske snage od preko 300 policajaca između 23. i 24. aprila i uhapsili 45 praktikanata, od kojih su neki tokom hapšenja također bili povrijeđeni. Bila sam svjedok svih ovih događaja.
Članak s lažnim optužbama
Četvorica drugih praktikanata i ja smo otišli u TUCOE 19. aprila 1999. godine. Nakon što smo tamo stigli u 9 časova, recepcioner nas je odveo u sobu za sastanke da tu sačekamo. Nakon otprilike 10 minuta došla su dva službenika pa smo počeli razgovarati. Jedan im je praktikant objasnio zašto smo došli. Dvoje drugih praktikanata je govorilo o fizičkim i duhovnim blagodatima prakticiranja Falun Gonga kojima su svjedočili. Ja sam im uglavnom ispričala priču o mojoj kćeri.
Moja kćer je prije nekoliko godina dobila prehladu. Nije liječena blagovremeno pa se to pretvorilo u karditis. Zbog toga se nije mogla baviti sportom pa je bila pošteđena časova fizičkog vaspitanja. Svaki put kad bi se prehladila, karditis bi joj se vraćao. Gledajući mene kako prakticiram Falun Gong, ona se zainteresovala i upitala me: "Mama, mogu li i ja s tobom prakticirati?"
"Naravno!" Odgovorila sam.
Nedugo nakon toga, njen je karditis nestao pa se mogla pridružiti ostalim učenicima na časovima fizičkog vaspitanja. I ne samo to, nestala je i kongestija u njenom grudnog koša, a i drugi problemi povezani s karditisom su također nestali. Bila je toliko zdrava da je ona bila sasvim dobro kad je kasnije pola njenog razreda oboljelo od gripe.
Poboljšanje zdravlja je bilo samo dio koristi koje je imala. Kao jedinica i djevojčica, moja je kći bila razmažena princeza. Međutim, slijedeći Falun Gong principe Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije, ona se puno promijenila. Kada bi imala sukobe s vršnjacima, ona je bila u stanju ostati mirna i racionalna. Svojim je ušteđenim novcem jednom platila užinu učenici koja sebi to nije mogla priuštiti, a pomagala je i drugima. Svojom je velikodušnošću i prijateljstvom stekla povjerenje kod drugih učenika, a nastavnici su je često koristili za rješavanje problema među učenicima. Nakon što bi s njima porazgovarala i iznijela vlastita razumijevanja, sukobi bi u najvećem broju slučajeva bili riješeni.
Budući da je članak He Zuoxiua u časopisu optužio Falun Gong da utiče na školovanje učenika, jedan zvaničnik TUCOE me pitao za moje mišljenje. Objasnila sam im da je moja kćerka uvijek prvo završavala domaću zadaću nakon povratka iz škole. Nakon večere bi sa mnom pročitala jedno predavanje iz Zhuan Falun prije nego što bi se istuširala i otišla u krevet. Vikendom i za vrijeme školskih raspusta išli bismo zajedno da se pridružimo drugim grupnim vježbama u parku.
Službenik me je pažljivo slušao. Pitao je za ime moje kćerke i koju je školu i koji razred pohađala. Također je pitao mogu li dovesti kćerku da joj postavi nekoliko pitanja. Rekla sam naravno i da je mogu dovesti tokom pauze za užinu. Pored mene, još je dvoje drugih praktikanata također imalo djecu koja su prakticirala Falun Gong, pa su i oni također podijelili svoje iskustvo.
Nakon što su čuli naše priče, službenici su bili malo posramljeni zbog članka objavljenom u časopisu. Pitali smo ih mogu li objaviti demant jer članak nije baziran na činjenicama; u suprotnom, takav članak baziran na lažima nije dobar za časopis, a niti je pravedan prema Falun Gongu.
Podnijeli smo i tri formalna zahtjeva: prvo, da časopis otvoreno objavi izvinjenje Falun Gong praktikantima; drugo, da autor ispravi svoje optužbe protiv Falun Gonga; treće, da časopis objavi članak koji pozitivno govori o Falun Gongu. Zvaničnici su rekli da će odluku donijeti nakon što porazgovaraju o našim zahtjevima. Mogla sam osjetiti da su bili iskreni i da su zaista htjeli riješiti problem.
Nakon što je nas pet izašlo sa sastanka, vidjeli smo da je došlo još praktikanata. Stajali su na putu, ali su ipak ostavili prostor kako promet ne bi bio blokiran. Neki su praktikanti nosili plastične kese da pokupe smeće. Tako da je tlo bilo vrlo čisto. Tokom prometne špice, neki su praktikanti također pomagali policajcima da regulišu promet.
Intervencija policije
Budući da su u školi htjeli razgovarati s mojom kćerkom, vratila sam se s njom sljedeći dan. Bio je utorak i tog popodneva nije imala nastavu. Po dolasku u školu, uputile smo se u istu zgradu u kojoj smo bili dan ranije. Odmah sam mogla osjetiti da se situacija promijenila.
TUCOE je ustanova za obrazovanje odraslih i obuku nastavnika. Ali sam vidjela da mnogi ljudi u hodnicima ne izgledaju ni kao nastavnici ni kao praktikanti. Gotovo svi su bili muškarci između 25 i 40 godina i bili visoki najmanje 175 cm.
Kad je moja kći stigla u sobu za sastanke, nekoliko je ljudi ondje stajalo ispred vrata. Kad sam htjela pokucati na vrata, jedan od njih me zaustavio. Iako sam mu objasnio da sam došla po dogovoru, jednostavno me zaustavio rekavši da je svo osoblje zauzeto. Rekao mi je da telefonom kontaktiram školske službenike i udaljio nas.
Na osnovu odjeće, mogla sam zaključiti da su neki od njih bili pripadnici policijskih snaga za sprječavanje pobune, a neki redovni policajci. Kad smo poslije kćerka i ja sjele kraj puta, vidjela sam da se ondje motaju i neki agenti specijalnih snaga. Pored toga, na tom je području bilo i neobilježenih policijskih automobila.
Ja sam 23. aprila čula da je jedan praktikant odveden iz blizine škole. Kad sam se te večeri vratila kući, suprug mi je rekao da me nekoliko policajaca čekalo više od tri sata. Pitali su za moje radno mjestu, koliko dugo prakticiram Falun Gong i kakva je situacija sa mojom kćerkom. Otišli su samo nekoliko minuta prije nego što sam se vratila kući.
Sutradan sam planirala ponovo posjetiti TUCOE. Baš kad sam sišla u prizemlje moje stambene zgrade, vidjela sam dvojicu policajaca kako dolaze u moju stambenu zgrada da mi pokucaju na vrata. Međutim oni me nisu vidjeli.
Kad sam stigla u školu, tamo sam vidjela već puno praktikanata. Bilo je i dosta policajaca u civilu. Jedna je praktikantica kazala da mora otići u WC, ali se poslije toga nije vratila. Od drugih praktikanata sam saznala da su je odvela dva policajca. Predvečer je policija počela raščišćavati to područje. Po četiri policajca bi prisilno odvukla po jednog praktičara. Kad su jednu stariju gospođu počeli vući po tlu, njena su leđa bila razgolićena pa su joj ostale modrice. Neki su praktikanti muškarci bili nagurani u policijska kombi vozila.
Nakon raščišćavanja područja, policija je zatvorila kapiju i odvezla se.
Gradski zvaničnik Tianjina: Morate ići u Peking
Nakon hapšenja, neki od nas su odlučili da kontaktiraju gradske vlasti. Po dolasku u vladu grada Tianjina, otkrili smo da su neki praktikanti već bili tamo. Objasnili smo situaciju čuvaru i on je to prijavio službenicima koji su bili u objektu.
Otprilike 20 minuta kasnije, izašao je jedan zvaničnik. Kazao je da je policija intervenisala u incidentu i da je to bilo izvan nadležnosti gradskih vlasti. Na pitanje kako riješiti ovaj problem, rekao je: "Morate ići u Peking i žaliti se na ovo."
„Ali Peking je tako velik. Kojem odjelu da se žalimo?" upitao je jedan praktikant.
"Možete otići u Ured za žalbe Državnog vijeća", odgovorio nam je.
"A gdje je to?" pitali smo.
Rekao je da se ured nalazi u ulici Fuyou. Jednom kad stignete u Peking i raspitajte se, i znat ćete, dodao je.
Došlo je još praktikanata. Rekli smo im šta smo čuli i odlučili da idućeg jutra potražimo spas za pritvorene praktikante.
Mirni apel
Nakon što smo izašli iz zgrade vlade grada Tianjin, prijateljica i ja smo otišle u okrug Wuqing, koji je bliži Pekingu. Nakon što smo tamo prenoćile, ustale smo prije pet sati ujutro i počele vožnju ka Pekingu. Bilo je tek 6 časova ujutro kad smo stigle pred Ured za žalbe Državnog vijeća. Također sam vidjela i neke druge praktikante, neke iz Pekinga, a neke iz provincije Hebei, iz gradova Tangshana i Langfanga.
Kako je bilo mnogo praktikanata, postrojili smo se ispred zida Ureda za žalbe. Oko 7 sati ujutro pojavili su se policajci u civilu. Tada sam čula da su neki praktikanti također došli iz drugih gradova provincije Hebei, pa čak i iz provincije Shandong, ali je većina praktikanata bila blokirana na željezničkim stanicama i nije im bilo dozvoljeno da uđu u Peking. Tu je bio i praktikant koji je doletio iz sjeveroistočne Kine, ali je prethodno bio blokiran na aerodromu.
Oko 10 časova ujutro vidjela sam da praktikanti iz prednjih redova o nečemu razgovaraju. Neko je rekao da je tada izašao premijer Zhu Rongji sa dva člana kabineta. Zamolio je Falun Gong praktikante da odrede neke predstavnike koji će ući unutra na razgovor.
Nakon nekog vremena smo čuli da je nekoliko praktikanata ušlo unutra da razgovaraju sa Zhuom.
Oslobađanje praktikanata
Oko 14 ili 15 časova neko je upitao ima li tu nekoga ko dolazi iz Tianjina. Odgovorila sam potvrdno. Zamolio me je da nazovem Tianjin da vidim jesu li uhapšeni praktikanti pušteni, jer je Zhu izdao naređenje vlastima u Tianjinu da oslobode pritvorene praktikante. Pozvala sam nekoliko praktikanata. U to su vrijeme i praktikanti u Tianjinu bili vrlo nervozni jer im je policija prisluškivala telefone. Zbog toga, mnogi praktikanti nisu odgovorili na moj poziv. Nazvala sam nekoliko brojeva i na kraju uspjela razgovarati s nekim. Zamolila sam ga da s drugima provjeri jesu li praktikanti pušteni.
Otprilike pola sata kasnije nazvao me je i kazao da su praktikanti koje poznaje pušteni. Vjerovatno je da su i svi drugi pritvoreni praktikanti pušteni, dodao je. Deseci praktikanata su bili uhapšeni i nismo ih sve poznavali. Neki su praktikanti bili pretučeni i povrijeđena su im prsa i leđa.
Službenici su nas potom zamolili da zabilježimo imena povrijeđenih praktikanata, kao i detalje o njihovim povredama. Budući da Falun Gong nema evidenciju svojih članova, bilo je teško prikupiti takve informacije. Nakon što smo završili s provjerom potrebnih podataka, bilo je već 16 ili 17 časova.
Čišćenje i napuštanje mjesta
Oko 20 ili 21 čas, praktikanti ispred su proširili vijest da su naši zahtjevi predani i da možemo ubrzo otići. Također smo jedni druge upozorili da provjerimo područja oko nas kako bismo bili sigurni da nije ostalo smeća. Nakon provjere mjesta gdje smo stajali, neki su praktikanti također očistili obližnja područja, i na primjer pokupili su opuške koje su ostavili policajci. Kad su to uradili praktikanti koji su bili naprijed, i drugi su praktikanti slijedili njihov primjer. Smeće smo sakupljali u plastične vrećice, a kasnije smo ih odložili u kante za smeće.
Uobičajeno je da na mjestima gdje je bilo okupljanja ostajalo smeće. Ali kad smo mi otišli, nije bilo ničega, čak ni bačenih papira ili opušaka.
Prošle su dvadeset i dvije godine i ja se toga još uvijek jasno sjećam. Ovo pokazuje ko smo mi kao praktikanti Falun Gonga.