I ranije je bila ispitivana, ali je ovaj put bilo gore. Wang Huijuan, nastavnica u osnovnoj školi, bila je veliki ulov i stražar na željezničkoj stanici je trebao biti bogato nagrađen za njezino privođenje u policijsku postaju. Uzbuđeno je izvijestio državnu sigurnosnu policiju, „Pronašli smo još jednu što prakticira Falun Gong!“, prisjeća se Wang. U trenutku se pojavilo nekoliko policajaca, koji su potom hitro ispraznili čekaonicu prije nego što su prebacili Wang u lokalni pritvorski centar.
Osoblje je pretražilo njezinu torbu i pronašla letke i DVD-e koji razotkrivaju progon kineskog režima nad Falun Gongom (također poznatog i kao Falun Dafa) i državnu propagandnu kampanju koja kleveće ovu duhovnu praksu. Policija je tražila informacije, od koga ih je dobila i gdje se proizvode.
U pritvorskom centru se toliko opirala da je policajci nisu uspjeli svladati. Naposlijetku su udarili njenom glavom o zid i počeli je tući po glavi i licu s metalnim ravnalom iz obližnjeg ureda.
„Bilo je puno krvi. Moj nos i usta su krvarili i slomili su mi bubnjiće“, rekla je Wang, koja sada živi u New Yorku (i nosi slušne aparate).
„Jednu stvar sam tada mislila: Čak i da umrem, neću odati imena ostalih,“ prisjeća se uz pomoć prevoditelja. „I neću se odreći svoje vjere.“
Ali cijena je bila visoka.
Provela je sljedećih sedam godina u zatvoru, odvojena od svog muža i kćerke. Wang je izdržala ispiranje mozga, ispitivanja, vezivanje, premlaćivanje, prisilno hranjenje, nedostatak sna i psihološku torturu.
"Sve su povezali s 'transformacijom'- što je značilo da potpisuješ izjavu da više nećeš prakticirati Falun Gong,“ kaže Wang. “Ako se ne transformiraš, ne bi ti dozvolili da vidiš obitelj ili bi bio otpušten ili bi tvoje kolege dospjele u nevolju ili bi policijski službenici bili kažnjeni. Imali su kvote.“
No potpisivanje izjave ne znači kraj psiholoških tortura; bio bi korišten da pomogneš transformiranje drugih praktikanata.
Pokretanje progona
Wang i njen muž Li su bili u prisilnim radnim logorima, centrima za ispiranje mozga i pritvorima, u razdoblju od preko 10 godina, samo zato što su odbili odreći se svoje vjere u Falun Gong.
Kad je par počeo prakticirati 1998., kineski režim je podržavao Falun Gong, praksu temeljenu na načelima Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije. Vlasti su procijenile da je više od 70 milijuna građana prakticiralo Falun Gong, a državni odjel za sport je izvještavao o naširoko rasprostranjenom poboljšanju zdravlja i moralnosti. Parkovi su bili preplavljeni ljudima koji rade vježbe i meditaciju svako jutro.
Ali Komunizam zastupa ateizam, a velik broj Falun Gong praktikanata je uplašio tadašnjeg šefa Komunističke partije, Jiang Zemina.
20. srpnja 1999. godine Jiang je otpočeo kampanju progona na razini cijele nacije, s ciljem da „u potpunosti uništi ugled Falun Gonga, uništi praktikante financijski i iskorijeni Falun Gong u roku od tri mjeseca“, prema informacijama Falun Dafa info centra, američke nevladine organizacije koja izvještava o progonu.
Jiang je oformio tajni policijski odjel nazvan Ured 610, s posebnim mandatom da provodi njegov plan. I svaka tvornica, škola i državno radno mjesto su već imali infiltriranog službenika, čiji je posao bio osigurati da se cjelokupna populacija pokorava partijskoj politici.
Amnesty International je objavio da je progon politički motiviran. „I velika većina žrtvi su obični ljudi koji su samo htjeli mirno upražnjavati svoje temeljno pravo na slobodu vjere, okupljanja i izražavanja“, navodi se u izjavi iz ožujka 2000. godine.
Ukradeno djetinjstvo
Fuyao je imala samo 6 godina kad su njeni roditelji nestali u kineskom radnom logoru po prvi put.
„Bila sam zbunjena, nisam shvaćala što se događa“, rekla je Fuyao, koja danas u dobi od 24 godine živi u New Yorku. „Ali sam znala da su moji roditelji u pravu, jer su se zalagali za ono u što su vjerovali.“
Odlučnost djevojčice je bila testirana na svakoj razini. Njeni školske kolege su je izbjegavali i pljuvali u njezine knjige u osnovnoj školi dok su učitelji to samo promatrali. Roditelji su bili rijetko u blizini te je baka bila jedina konstanta u njezinom životu, a ona je bila veoma opterećena brigom za sina i snahu.
Međutim, niti bijes niti ljutnja se nisu mogli uočiti u njezinom držanju. Rekla je da je sve vrijeme znala kako njezini roditelji nisu počinili nikakav zločin.
“Imam duboko poštovanje za ono što su učinili i što su izdržali”, kaže Fuyao.
Wang kaže da je srce još uvijek boli kada se sjeti svoje razdvojenosti od kćerke. “Nakon što su me odveli, najviše sam brinula za svoju kćer - tako je mala, kako će se suočiti sa svim ovim?”
Wang se sjeća da je pitala svoju kćer tijekom jedne od njenih posjeta sljedeće: “Bi li radije da napustim svoju vjeru i dođem kući ili zadržim svoju vjeru i ne idem protiv vlastite savjesti? Ako kažem istinu zadržat će me ovdje.”
Wang je rekla: “Plakala sam dok mi je ona brisala suze i rekla: ’Mama, moraš biti ispravna. Ne smiješ reći da je Falun Dafa loš.’"
Prisiljen na izbor
Kada je prvi put putovao iz svojeg rodnog Tianjina da apelira protiv progona, Fuyaoin otac, Li, je bio u velikoj dvojbi. U listopadu 1999. godine trg Tiananmen je slovio kao glavno mjesto za prosvjed Falun Gong praktikanata zbog svoje blizine sjedišta vlade kao i zbog sjećanja koje je ono još uvijek nosilo na masakr studenata iz 1989. godine.
“Grlio sam svoju kćerku tog jutra, plačući, i misleći kako bi to mogao biti posljednji put da ću je ikad više vidjeti”, kaže Li, koji je bio uspješni televizijski voditelj.
Znao je za moguće posljedice svojeg mirnog prosvjeda - od srpnja 1999. godine na desetine tisuća Falun Gong praktikanata je uhićeno i prebačeno u logore za prisilni rad te centre za ispiranje mozga. Čuo je užasavajuće priče o mučenju i ubojstvima.
No, također je bio svjedokom mnogih čuda i blagotvornog utjecaja prakse na svoje zdravlje. Imao je kroničan hepatitis B, te mu je u srpnju 1998. rečeno da je isti neizlječiv. Počeo je raditi Falun Gong vježbe i učiti učenja da bi nakon par tjedana njegovo tijelo postalo jako i zdravo. To je bilo prije skoro 18 godina.
To je olakšalo njegovu odluku da se zaputi na trg Tiananmen. “Falun Dafa mi je dao drugu šansu i trebao bi se slobodno prakticirati u Kini”, rekao je Li. “Ako se ja ne založim za njega, tko će? Ipak, krenuo sam na trg Tiananmen misleći da ću vjerovatno biti ubijen.”
Samo što je stupio na trg, bio je uhićen, da bi par dana kasnije bio osuđen na tri godine u logoru za prislini rad. Nije bilo ni suca ni porote već samo policijski službenik koji je pročitao presudu sa komada papira. Li nije počinio nikakav zločin, nikakve optužbe nisu iznesene i nije bilo mogućnosti za žalbu. Nezakonito je osuđen na dugogodišnju kaznu samo zato što prakticira Falun Gong.
“Ja sam dobar građanin. Ovo nije imalo nikakvog smisla”, rekao je.
Obrijali su mu glavu i dali da nosi zatvorsku odjeću mornarsko plave boje te mu dodijelili gornji ležaj u malenoj sobi sa šest kreveta na kat. Nije bilo madraca; zatvorenici su spavali na drvenim daskama, dok bi deku imali jedino ako bi im to poslala njihova obitelj.
“Većina ljudi bi dobila svrab ili ožiljke jer je bilo tamno i vlažno”, kaže Li. “Ako bi slučajno noću rukom prešao preko daske, mogao bi lako ubiti nebrojene stjenice.”
Svakog jutra su morali maknuti svoju deku da bi mogli savršeno namjestiti svoj krevet sa nekom sniježno bijelom posteljinom i zelenim dekama koje bi dobili od čuvara. Bilo je zabranjeno sjediti ili ležati na njima - to je postojalo samo radi pokazivanja u slučaju posjete vladinih službenika.
Hrana je bila grozna.
“Povrće je bilo trulo. Jednostavno bi ga neopranog ubacili u lonac i tako skuhali”, rekao je. “Rižina kaša je bila pomiješana s vodom iz špine i skoro da nije ni imala riže u sebi.” Do današnjeg dana, Li ne može podnijeti da jede patlidžane ili mrkvu.
Dnevno bi dobio pet parenih peciva koja bi često u sebi sadržavala izmet od štakora. “Jutarnja i večernja peciva bi bila sva zagorena i crna. Ona koja bi dobili u vrijeme ručka bi bila nešto bolja”, prisjeća se.
Li je proveo 16 sati dnevno, sedam dana tjedno tijekom perioda dužeg od dvije godine neprekidno šivajući lopte predviđene za Svjetsko nogometno prvenstvo 2002. godine, čineći to u bijednim uvjetima zarobljeništva, neplaćen, gladan i mučen.
Morao je napraviti četiri lopte dnevno, što god da se dogodi. Lopte su zahtijevale oko 1800 šavova i imale su 32 panela napravljenih od 20 šesterokutnih i 12 peterkutnih zakrpa. Njegovi prsti su često bili inficirani i ispuštali su krv i gnoj od otrova iz umjetne kože, naročito ako bi sam sebe slučajno ozlijedio s iglom.
“Radili smo od 6 ujutro do najmanje 22 sata navečer”, kaže Li. “Smatran sam za nekoga tko je radio relativno brzo; oni koji ne bi završili zadanu kvotu bi bili pretučeni.”
Li Zhenjun je prilikom prvog uhićenja bio pritvoren i podvrgnut tehnici torture nazvanoj “avion” tijekom ispitivanja. Nakon što bi u tom položaju proveo duže od pola sata, policajac bi ga bacio na pod i nastavio tući.
Premlaćivanja su često činili drugi zatvorenici (obično oni najzlobniji, kaže Li), jer su težili da steknu naklonost čuvara. U Lijovom slučaju je to bio zatvorenik koji je godinama držao osobu zarobljenu u svojem domu.
Li i ostali Falun Gong praktikanti su svake noći nakon posla po dva sata bili prisiljeni sjediti pogrbljeni na malim stolicama gledajući u pod. Bili bi pretučeni ako bi samo pogledali jedan prema drugom.
Rečeno mu je da će biti izuzet sa tih sastanaka “učenja”, ako napiše izjavu u kojoj tvrdi da će prestati prakticirati Falun Gong. Nekoliko mjeseci nakon zarobljeništva, iscrpljen i osjećajući se beznadežno, pristao je.
“Ali užasno sam se osjećao”, rekao je Li. “Prije no što sam je napisao, bila je fizička tortura; nakon što sam je napisao, bila je moralna, psihološka tortura.”
Nedugo nakon toga, povukao je svoju izjavu i tražio je od policajca da mu vrati papir. Policija je odbila i dobio je dodatnu kaznu. Ali psihološki teret je bio uklonjen.”
Fuyao je samo dvaput godišnje viđala svog oca. Odvojeni staklom i razgovarajući telefonom, ohrabrivala bi ga da nastavi.
“Fuyao mi je često pisala pisma govoreći mi: 'Moraš se držati svojih načela'”, kaže Li.
Li je pušten nakon isteka kazne, ali je 18 mjeseci kasnije bio ponovo uhićen i osuđen na četiri godine.
Učinci na naciju
Teško je procijeniti broj obitelji na koje je progon u Kini izravno utjecao, kaže Levi Browde, glasnogovornik Falun Dafa Info Centra.
Kad je 1999. započeo progon, podrazumijevalo se da je svaka 13 osoba u Kini postala “državni neprijatelj” s obzirom da je Falun Gong prakticiralo između 70 i 100 milijuna ljudi, navodi Browde u svojoj izjavi putem e-maila.
“Ako oklevećete svaku trinaestu osobu i okrenete njihove obitelji protiv njih, kakav će to učinak imati? Katastrofalan”, kaže on.
Uobičajena tehnika kineskog režima je da natjera članove obitelji da se okrenu jedni protiv drugih, kaže Browde. To osigurava krajnji cilj totalne kontrole nad narodom kroz strah i usavršeno je tijekom Kulturne revolucije 60-ih i 70-ih godina.
“Na neki način, progon Falun Gonga je samo posljednji trzaj pokušaja Komunističke partije Kine (KPK) da upravlja srcima i umovima ljudi”, navodi Browde.
Ponudio je objašnjenje zašto roditelji odlučuju nastaviti prakticirati Falun Gong, iako bi jednostavnim prestankom prakticiranja mogli održati svoje obitelji na okupu.
“Falun Gong temeljno određuje što su oni u duhovnom smislu. To je kao da tražite od njih da ubiju svoj duh. Također, 'odricanje od prakse' ne znači da će oni biti u potpunosti ostavljeni na miru. KPK bi često od njih tražila da pomognu 'preobratiti' druge praktikante … sve to nadilazi odricanje od onoga što oni jesu.”
Nakon zatvoreništva
Obitelj se konačno spojila 2009. nakon što je Wang oslobođena; Li je na slobodi od studenog 2006., kada je Fuyao bila u dobi od 14 godina.
Wang se nije mogla vratiti svojem poslu školske učiteljice, dok je Li bio prisiljen napustiti svoju prethodni posao TV voditelja, još dok je po prvi puta bio uhićen.
Otvorili su trgovinu, odnosno posao koji pomaže parovima planiranje vjenčanja i to je postalo mjesto gdje su mogli ljudima ispričati sve ono što su doživjeli tijekom progona te na taj način odgovoriti na državnu anti Falun Gong propagandu. Nešto čega su u Kini kroz medije svi itekako postali svjesni.
“Jedini razlog zašto nismo vraćeni u zatvor je bio taj, što je šef ureda za državnu sigurnost bio obiteljski prijatelj, koji je znao da smo muž i ja dobri ljudi”, kaže Wang. “Štitio nas je, ali su njegovi nadređeni pravili konstantan pritisak na njega tražeći da nas progoni.”
Wang kaže da je odluka da napuste Kinu bila djelomično zato jer su bili zabrinuti za sigurnost njihovog prijatelja, ali i za vlastitu sigurnost.
“Uvijek u mom srcu leži strah da bi moja obitelj ponovo mogla biti razdvojena. Uvijek smo se brinuli da bi policija mogla ponovo zakucati na naša vrata; brinuli da bi drugi članovi obitelji mogli biti uhićeni; zabrinuti za sigurnost naše kćeri”, kaže Wang.
Dostizanje slobode
Godine 2014. njima se ukazala prilika da napuste Kinu i potraže azil u SAD.
Najteži trenutak se dogodio prilikom podnošenja zahtjeva za putovnicu. U jednom od posljednjih koraka su trebali dati otisak prstiju koji je potom unesen u računalo.
“Službenici su se zaledili pogledavši se međusobno”, kaže Li. “Onda je jedan od njih pozvao jedan telefonski broj i netko je na drugoj strani javio da nam se odobre putovnice.”
U SAD su stigli 15. srpnja 2014. godine.
“Stupanjem na američko tlo su svi naši strahovi, brige i nemiri nestali. Napokon smo bili spokojni”, kaže Wang.
“No psihološku traumu je teško izbrisati. Dok udišem svjež zrak i uživam u slobodi i pravu na slobodu vjerovanja, dođe mi teško kada se sjetim svojih sunarodnjaka u Kini. Veoma se suosjećam s njima”
Obitelj je čula za vijest o 20 Falun Gong praktikanata koji su uhićeni u njihovom gradu Tianjinu 7. prosinca 2016. godine.
Wang kaže da je odmah nazvala telefonom lokalni centar za pritvor kako bi zatražila njihovo oslobađenje.
“Znam neke od tih praktikanata. Želim uraditi što mogu kako bi im pomogla da budu oslobođeni i da ne prolaze ono što se meni dogodilo.”
U New Yorku provodi što je moguće više vremena na turističkim mjestima, kako bi dijelila informacije o progonu posjetiteljima koji dolaze iz Kine.
Li, sada u dobi od 45 godina, radi na NTD televiziji koja širom svijeta, a putem satelita i u kopnenu Kinu, prenosi necenzurirane vijesti i program o Kini (Epoch Times i NTD su dijelovi iste medijske kuće). Ta mu pozicija savršeno odgovara.
Fuyao je krenula očevim stopama učeći TV izvještavanje i govor. Priključila mu se na NTD-u i sada je TV voditeljica.
“Uvijek kada radim na vijestima o progonu Falun Gonga u Kini, slike su teške za gledati jer mi one vraćaju mnoga bolna sjećanja” kaže Fuyao. “Ali baš zato što se takve užasne stvari događaju, mi imamo dužnost razotkriti ih”.
Udala se prošle godine i njih četvoro žive u skromnom stanu u njujorškom Queensu. To je sretan dom i obitelj je zajedno. Wang sklanja kosu s očiju svoje kćeri; Li i Wang se nakratko drže za ruke; još uvijek gledaju jedno drugo, kao da ne mogu vjerovati da je sve ovo stvarno.
Ali, bolna sjećanja nikad nisu daleko.
Wang pokušava objasniti: “Ponekad kad sam sama i prisjećam se iskustva u zatvoru, ja znam, da nisam prakticirala Falun Dafa, ne bih mogla preživjeti. Ta bol nije samo fizička, to je drugačija vrsta boli.”
“Ti nisi loša osoba, želiš postati još bolja osoba, ali režim koristi najokrutnije, najzloćudnije načine - kakve dobri ljudi ne mogu niti zamisliti - kako bi naudili Falun Gong praktikantima i njihovoj psihi, s namjerom da te pokušaju uništiti u samoj srži; ne fizički, već da te psihički izlude kako bi izgubio svaku nadu u život.”
Svaka tri dana jedan praktikant umire u policijskom zatočeništvu, navodi Falun Dafa infocentar - i ta računica se odnosi samo na potvrđene slučajeve.
Irene Luo je doprinijela ovom izvještaju.
__
Procjenjuje se da je komunizam odgovoran za smrt najmanje 100 milijuna ljudi, a ipak njegovi zločini još nisu u potpunosti dokumentirani, dok njegova ideologija i dalje postoji. Epoch Times pokušava razotkriti povijest i vjerovanja komunističkog pokreta, koji slovi kao izvor tiranije i uništenja, od svojeg prvog dana.