Annie Yang je spremala večeru kad je osam ljudi upalo u njenu kuhinju i odvuklo je od kuće na očigled njenog prestravljenog sina. To je zadnji put da ga je ova samohrana majka vidjela.
Ti ljudi su bili tajna policija, koja ju je držala pod prismotrom.
A ove nedjelje, dok je Annie gledala haotične scene primopredaje olimpijske baklje u Londonu, prizor ljudi u plavim trenerkama koji su čuvali baklju natjerao ju je da proguta knedlu.
Ti ljudi – pripadnici elitnih Letećih zmajeva – bili su iz iste jedinice koja ju je otela one noći.
Bez suđenja i advokata, Annie je bila osuđena na radni logor. Dvije godine je bila podvrgnuta mučenju, prebijanju, i dovedena je na ivicu samoubistva.
Njena priča je od onih koje bi kineska vlada očajnički htjela da sakrije. Tek nakon što je pobjegla u Veliku Britaniju, Annie otvoreno može da govori o barbarskoj praksi u gradu koji će ove godine, počev od 8. avgusta, biti domaćin Olimpijskih igara.
Dok su protesti kočili predaju baklje u Londonu, Parizu i San Francisku, sportisti, poslanici parlamenta i učesnici kampanja su pričali o bogatom dosijeu kršenja ljudskih prava u Kini.
Dok su oči svijeta uprte u Kinu, njena vlast pokušava da predstavi svijetu sliku harmonije. Ali Annie Yang i Wenjian Liang mogu da ispričaju drugačiju priču o životu tamo.
Logor u kojem su bile zarobljene se nalazi u Pekingu, u sijenci Olimpijskog stadiona. Njihovi zločini? Upražnjavanje Falun Gonga, koji se zasniva na vježbama i učenju istinitosti, dobrodušnosti i tolerancije.
Zvanično, Falun Gong je zabranjen zbog "ugrožavanja društvene stabilnosti" i "učešća u nezakonitim radnjama". Ali vlast smatra da je opasno sve što nije komunizam.
Bilo je to u martu 2005, kad su upali kod Annie, kojoj je 45 godina: "Osmorica muškaraca su upali jedne noći, ali samo jedan je nosio policijsku uniformu", sjeća se ona. "Ostali su bili u normalnoj odjeći. Pretpostavka je da su bili iz Državne Bezbjednosti.“
"Kad sam vidjela da baklju u Londonu čuvaju muškarci u plavim trenerkama, to mi je vratilo grozna sjećanja. To su isti oni ljudi koji su mi izvršili premetačinu u kući – oni su elitna jedinica tajne policije.“
"Oni su mi odnijeli kompjuter i knjige o Falun Gongu. Oni su me odveli od mog 16-godišnjeg sina, u okružni zatvor.“
"Nisam vidjela advokata, niti je bilo pomena suda, ali 40 dana kasnije sam osuđena na dvije godine u radnom logoru u Pekingu.“
"Nije mi bilo dopušteno da vidim svog sina, niti porodicu ili prijatelje.“
„Niko nije znao gdje sam, niti šta mi se desilo."
Ali ovo je bio tek početak Eninog košmara.
"U logoru su nam uskratili naša osnovna ljudska prava", kaže ona. "Nisu nam davali dovoljne količine hrane i vode. Nakon dva sata, usljed pritiska, sva kosa mi je osijedila.
"Nije mi bilo dopušteno da spavam više od nekoliko sati dnevno, ili da se tuširam i mijenjam odjeću, jer sam odbila da se odreknem svojih vjerovanja.“
"Tjerali su me da čučim na hoklici, s šakama pod nogama, ispravljenih leđa, i nisu mi dopuštali da zažmurim.“
"Morala sam da sjedim po 20 sati i nisam se smjela maći bez dopuštenja. Ovim su htjeli da nas slome."
Ali Enina vjera se nikad nije pokolebala. "Svaki dan sam mislila o samoubistvu," kaže ona. "Ali u ovim teškim trenucima, pomogla su mi moja vjerovanja."
Oslobođena je 9. septembra, 2006, nakon 18 užasnih mjeseci. Ona kaže: "Tijelo mi je bilo otečeno usljed nedovoljne ishrane.“
„Nisam mogla da hodam, jer sam tjerana da dugo sjedim bez pomjeranja.“
"Policija je rekla da ako nastavim da vježbam Falun Gong, oni će me ponovo uhapsiti, prije ili kasnije. Zato sam došla u Englesku, ostavljajući u Kini sina, rođake i prijatelje."
Od početka progona Falun Gonga 1999, preko 3.000 sljedbenika je ubijeno, a mnogi su mučeni do smrti.
Mnogi drugi se i dalje drže u logorima. Ljudi poput Wenjian Liang, koja je prvi put uhapšena 2000, nakon što je apelirala vladinom Centru za žalbe da se prestane sa progonom Falun Gonga.
"Nekoliko mjeseci kasnije, ona i još neki prijatelji su uhapšeni", kaže njena sestra Jane (44), koja se iz svog doma u Notingemu bori da oslobode Wenjian. Sve su ih odveli u radni logor. Wenjian su rekli da će tamo biti dvije godine. Niko nije obavijestio porodicu da je uhapšena."
Kao i Annie, Wenjian je doživjela traumatične trenutke u rukama vlasti.
"Satima je, s prozora, visila obješena za ruke, sa stopalima iznad poda", otkriva Jane. "Jedan od njenih prijatelja je umro usljed prisilnog hranjenja, tokom štrajka glađu.“
"Ono što se dešava u tim logorima su stvari koje mi ne smijemo ni da pomislimo. Silovanje je normalna razonoda. Djevojke zaključavaju u prostoriju sa muškarcima gladnim seksa."
Wenjian je puštena nakon 14 mjeseci, ali je prošle godine ponovo uhapšena.
Jane kaže: "Ona i njen muž su imali goste na dočeku kineske Nove Godine, kad su upali policajci u civilu. Svi su poslani u radni logor na dvije godine – isti onaj u kojem je Wenjian ranije držana.“
"Wenjian je samo jedna od nekoliko hiljada ljudi koji su uhapšeni u racijama prije Olimpijade. A Falun Gong nije jedino što se progoni. Katolici su otjerani u ilegalu, a svako ko progovori o ljudskim pravima i demokratiji trpi posljedice."
Tim Hancock, direktor Amnesty International UK, kaže: "Ovo je ona strana Kine koju vlasti ne žele da mi vidimo. Igre mogu da pomognu da se u Kinu uvede vladavina ljudskih prava, ali samo ako se vlast pritisne da naprave reforme. Svjetski lideri moraju reći svoje."
U svom novom izvještaju, Amnesty upozorava da će trajno nasljeđe Igara vjerovatno biti dalje kršenje ljudskih prava. U njemu se kaže: "Puno od sadašnjeg talasa represije se duguje Olimpijadi.“
"Aktivisti za ljudska prava – i drugi koji kritikuju politiku vlasti – su meta “čišćenja” pred Olimpijadu, u očiglednom nastojanju da se svijetu predstavi slika harmonije."
Annie dodaje: "Igre su katastrofa za obične Kineze. Pozivam Britaniju da bojkotuje Olimpijadu."
Objavljeno u Daily Mirror, 12.04.2008