Sa svjedokinjom, koja je prije nekoliko dana istupila u javnost, kako bi otkrila detalje o koncentracionom logoru Sujiatun na sjeverozapadu Kine, obavljen je još jedan intervju. U ovom intervjuu je svjedokinja otkrila da je njen bivši muž spadao u najvažnije hirurge u koncentracionom logoru. On je neurohirurg i bio je odgovoran osobito za otklanjanje rožnjače. Svjedokinja i njena familija su zbog grozote otklanjanja organa živim ljudima i zaključnog spaljivanja posmrtnih ostataka proživjeli uništavajuće razorne životne faze. Svaki put kada se prisjeća dešavanja u Sujiatunu, ona proživljava nepodnošljive muke.
Svjedokinja je rekla da je njen bivši muž imao mobilni telefon specijalno za ovu vrstu posla. Bez obzira gdje i kad, čim bi mobilni telefon zazvonio, on bi išao da obavi operaciju. U periodu od dvije godine u kojima je radio u Sujiatunu, vršio je nekoliko operacija otklanjanja rožnjače dnevno.
Njen bivši muž joj je rekao da su zatočenici u koncentracionom logoru Sujiatun svi bili Falun Gong praktikanti. Za druge, čak i za osuđenike na smrt, otklanjanje organa nije moglo biti urađeno bez potrebnih papira i procedure. Samo za Falun Gong praktikante, zbog centralne politike Komunističke partije da se smrt praktikanata "smatra samoubistvom", bolnica je mogla pritvarati praktikante i živima im otklanjati organe bez ikakvih procedura. Svaki hirurg je znao da su oni Falun Gong praktikanti. Njima je rečeno da činiti tako nešto praktikantima nije zločin. Umjesto toga, oni su "čistili" za Kinesku komunističku partiju. Osobe na operacionom stolu su bile ili mentalno uništene ili su izgubile svijest. Glavna meta odstranjivanja rožnjače su bile starije osobe i djeca.
U subotu, 18. marta 2006. jedan čitalac iz Kine je nazvao ured Epoch Timesa u New Yorku i rekao da je jedna poznata ličnost u Kini imala transplantaciju bubrega. Bubreg je pripadao jednom Falun Gong praktikantu. Ovaj čitalac je također otkrio da Generalna bolnica vojnih i policijskih snaga u Pekingu još uvijek čuva organe Falun Gong praktikanata za visoke vladine činovnike i poznate ličnosti. On je rekao da je dobio tu informaciju od rođaka te poznate ličnosti.
Prema nedavnim izvještajima na internet stranici Minghui, koncentracioni logor Sujiatun vjerovatno nije jedini koncentracioni logor u Kini. Još 2000. godine, policija grada Sanhe u provinciji Hebei i pekinškog biroa Sichuana rekla je Falun Gong praktikantima: "Ako nam ne želite reći vaša imena, poslaćemo vas u daleko udaljene koncentracione logore. Nitko neće znati da ste tamo." "Postoje koncentracioni logori u Sjeveroistočnoj Kini i Xinjiangu."
Slijedi prevod razgovora reportera s svjedokinjom:
Reporter: Kako je koncentracioni logor Sujiatun mogao ostati u takvoj tajnosti?
Svjedok: Zbog toga što nekoliko ljudi dijeli profit. Zbog toga oni ne govore drugima ništa o tome. U ovom prostoru ovdje ima mjesta za 100 ljudi. Znate, kad su Falun Gong praktikanti pritvoreni, njima se ne dozvoljava nikakva privatna sfera. Oni su svi strpani zajedno. Može se desiti da kada netko od njih ide na toalet, da više nema mjesta kada se vrati nazad. Mnogi Falun Gong praktikanti su bili zatočeni u jednoj jednospratnoj rezidencijalnoj zgradi u bolnici. Ta kuća je srušena 2003. godine. Mi smo pretpostavljali da je tamo bilo tajnih podruma. Dnevna soba jednog običnog američkog stana može lako primiti 100 osoba. Naša bolnica je jako velika. Oni neće priznati da je tamo jednom postojala jednospratna rezidencijalna kuća. Oni bi mogli reći da je bila izgrađena za seljake ili beskućnike.
Reporter: Da li mislite da je Chi Mingyu, direktor bolnice Sujiatun, bio upoznat sa svim tim?
Svjedok: Mislim da je morao znati.
Reporter: To je koncentracioni logor na javnom mjestu?
Svjedok: To je samo djelimično javno. Svatko je čuo za ovu bolnicu. Ona je jako poznata. Ipak, ovdje ne dolaze ljudi, ako nemaju srčane bolesti ili trombozu. Time ovo mjesto nije sasvim javno.
Sujiatun pripada predgradskoj oblasti Shenyanga. Tamo je kao na selu. Ne znam da li su i druge bolnice u oblasti Sujiatuna to radile. Radnici u javnom zdravstvenom sistemu mogu slobodno rotirati unutar sistema.
Mi smo ustanovili da su isporuke robe bolnici odjednom porasle. Pitali smo se zbog čega toliki ljudi dolaze. Ja se uvijek vozim autobusom na posao. Mi se nismo previše brinuli za to. Također nismo znali da li je Falun Gong dobar ili loš.
Reporter: Kako ste saznali za otklanjanje organa?
Svjedok: Za vrijeme Kineske Nove godine 2003. ljudi su se međusobno posjećivali. Na primjer, nalazili su se da igraju šah ili Mahjong. Kada su razgovarali, razgovarali su pomalo o ovoj stvari. Ja sam znala da moja familija ima puno lako stečenog novca, ali nisam znala odakle. Kasnije mi je moj bivši muž ispričao o tome.
Moj bivši muž je prilično stručan neurohirurg. Rukovodioci mnogih bolnica su htjeli da on radi u njihovim bolnicama. Bilo je lako iskoristiti ga. On je bistar. Znao je kako se može zaraditi novac.
Kada je počeo raditi u bolnici Sujiatun, bio je asistent doktora. Prilično brzo je bio unaprijeđen u hirurga. Od 2003. godine sam primjetila da je često bio duhom odsutan. Na primjer jednom je gledao televiziju držeći jastuk u rukama. Kada sam isključila televizor, nije to ni primjetio.
U početku je moj bivši muž samo rekao da želi tražiti drugi posao. Bila sam jako iznenađena: Zašto? Mi imamo dobar život ovdje u Sujiatunu. Onda se počeo noću znojiti i imao je noćne more. Kada bi se probudio, njegova pidžama je bila mokra od znoja. Ja sam ga pitala da li je njegov posao tako naporan. Ponekad je vodio duge diskusije s mojim ocem u našoj čitaonici. Rekao je da želi promijeniti posao i zamolio je mog oca da mu pomogne u tome. Ipak, iz nekog razloga, nitko od familije mu nije pomogao da nađe drugi posao.
Konačno više nisam mogla šutjeti i upitala sam ga. Onda mi je to rekao. Jedan moj prijatelj je vidio zatočene Falun Gong praktikante u Sujiatunu. Svi su znali da su mnogi Falun Gong praktikanti iz zatvora Masanjia i Dabei prebačeni kod nas. Ali to nije nikog interesovalo. Mnogi ljudi koji rade u Sujiatunu su članovi familija činovnika viših slojeva. Mi smo se od malena navikli da se ne miješamo u stvari koje nas se ne tiču.
Brat jednog školskog druga je 2002. otišao u inozemstvo, kratko nakon što je učestvovao u ovom poslu. Nakon što je obavio nekoliko operacija, otišao je.
Reporter: Koje operacije je sproveodio vaš muž?
Svjedok: Moj bivši muž je sprovodio otklanjanje rožnjače. U početku nije znao da li su se ti ljudi složili s tim. Ljudi na operacionom stolu nisu bili pri svijesti. Oni su bili živi. On je znao, nakon što je obavio nekoliko operacija. Kako je moglo biti toliko ljudi koji doniraju svoju rožnjaču? Rekao je da mu je osoba, koja je tražila od njega da vrši ove operacija, rekla: Ti već sjediš u istom čamcu. Ubiti jednog čovjeka je ubistvo. Ubiti više ljudi je također ubistvo. Rekao je da je kasnije također znao da su ti ljudi još bili živi. Gdje su išli organi i posmrtni ostaci, to radije nije pitao.
Onda mu se to počelo svetiti. Čak je bio jako nervozan pri vožnji. Nije mogao voditi normalan život.
Do 2003. su mnogi ljudi u birou javnog zdravstva znali za to. Nisu samo članovi familija znali za to, već i neki drugi ljudi izvana.
Moj bivši muž mi je rekao da su pacijenti kojima je trebao bubreg bili u drugim bolnicama. Bubreg bi bio otklonjen u bolnici Sujiatun. On nije znao puno o tome što se dešavalo nakon toga. Možda su tijela poslana u krematorijum u Sujiatunu ili u peć za spaljivanje smeća.
Osobi ne bi bila otklonjena samo rožnjača. Vrlo vjerovatno bi i drugi organi bili otklonjeni. To nije bilo ništa drugo nego ubistvo. Kada hirurzi malo zastrane, njihovi noževi ubijaju ljude.
Ja sam se razvela zbog ovoga. Da se radilo o nekoj aferi, možda bih to još mogla tolerirati. Činjenica da mi je mogao govoriti o ovome pokazuje da mu je preostalo malo savjesti. Da mi nije rekao, ne bih to vjerovala. On mi je rekao svojim sopstvenim ustima. Niko ne bi rekao da je on radio tako nešto.
Reporter: Da li je bilo i drugih hirurga?
Svjedok: Ima i drugih hirurga. Moj bivši muž je neurohirurg. Nemoguće je da je on otklanjao bubrege.
Reporter: Kako ste znali da su svi zatočeni u Sujiatunu bili Falun Gong praktikanti?
Svjedok: Oni su svi Falun Gong praktikanti. Jer drugi ljudi imaju rodbinu. Rodbina dolazi i raspituje se za članove svoje familije. Samo kada Falun Gong praktikanti tamo dođu, njihove familije ne znaju ništa o tome. Masanjia i Dabei su pritvorili mnogo Falun Gong praktikanata. Međutim sada ih tamo više nema tako puno. Obični ljudi su otpušteni. Gdje su poslani ti Falun Gong praktikanti?
Oni Falun Gong praktikanti, koji su bili zatvoreni u Sujiatunu, su odbili potpisati pismo da neće više prakticirati Falun Gong. Mnogi su protestirali štrajkom glađu. Oni su bili jako slabi zbog nedostatka hrane.
Svatko je dobio komad papira. Ako nećeš više prakticirati Falun Gong, stavi svoj otisak prsta na papir i bit ćeš odmah oslobođen. Kada bi te osobe napustile prostoriju u kojoj su bili zatvoreni praktikanti, ljudi unutra nisu znali gdje su te osobe otišle. Oni su mislili da su te osobe oslobođene. Ili im je rečeno da su te osobe odvedene u druge bolnice na liječenje. Međutim, oni koji su bili izvedeni vani su prvo bili pretučeni dok nisu izgubili svijest. Nakon toga bi im bila ubrizgani anestetici.
Reporter: Prema zvaničnoj web stranici pravnog sistema grada Shenyanga, bolnica Sujiatun je 2000. godine organizirala sve kadrove Kineske komunističke partije da studiraju odluku o progonu Falun Gonga.
Svjedok: Nisam znala za to. Ponekad je moj bivši muž živio u bolničkoj spavaonici. Obično mi nije spominjao takve stvari. Jednostavno bi nazvao kući i rekao da je zauzet i onda ne bi došao kući.
Moj bivši muž je znao da su oni bili Falun Gong praktikanti. Svaki hirurg je to znao. U to vrijeme im je bilo rečeno da se progon Falun Gonga ne smatra kriminalnim djelom. Umjesto toga, to je predstavljalo "čišćenje" za Kinesku komunističku partiju. Oni koji su bili na operacionom stolu su ili bili mentalno uništeni ili su bili bez svijesti. Glavna meta otklanjanja rožnjače su bili stariji i djeca.
Mnogi Falun Gong praktikanti su bili zatočeni u jednospratnoj kući u krugu bolnice. Ova kuća je srušena 2003. godine. Mi smo pretpostavljali da tamo postoji tajni podrum. Oni neće priznati da je tamo postojala jednospratna kuća. Vjerovatno će reći da je bila izgrađena za seljake i beskućnike.
Moj bivši muž se također bojao da će jednog dana biti ubijen, zbog uklanjanja dokaza. Zbog toga je emigrirao. Drugi ljudi su znali da se neće usuditi progovoriti o tome.
Reporter: I svih ovih godina nije došao nitko od rodbine da se raspita za svoje bližnje?
Svjedok: Od 2001. do 2003. je samo jedan seljak došao i pitao da li su članovi njegove familije tamo zatočeni. Sve je bilo tajno. Nitko nije ništa znao. Kada su ljudi bili uhapšeni, nije postojao niti jedan pisani dokument o tome. Kada su ljudi bili otpušteni, također nije bilo nikakvog dokumenta.
Progon je progon. To je protiv čovječnosti. Kao Kineskinja se osjećam jako tužno. To su Kinezi, koji ubijaju Kineze. To nije kao u bitci u Nanjingu, kada su Japanci upali u Kinu. Ovdje se ubijaju naši ljudi. Svejedno da li oni prakticiraju Falun Gong ili ne, to su naši sunarodnjaci. To je tako brutalno.
Reporter: Da li su oni koji su učestvovali u tome osjećali da rade nešto loše?
Svjedok: Između života i novca, neki ljudi biraju novac. Nakon što sam saznala za to, rekla sam svom bivšem mužu: "Čitav tvoj život je uništen. Ti više nećeš biti u stanju držati hirurški nož." Kada radiš operacije za ljude, sjetićeš se stvari koje si radio u prošlosti. Ja nisam hirurg. I pored toga, kad god govorim o tome, tresem se i bojim se.
Kasnije, kada je moj bivši muž završio procedure za odlazak u inostranstvo, morao mi je objasniti zašto mora ići. Ja sam mu rekla da je samo mogao izabrati prije ovoga [otklanjanja organa], ali ne i nakon toga.
Ja ne prakticiram Falun Gong. Ja nisam tako plemenita. Ja nisam prešla tako daleki put i došla u SAD da bih ovo otkrila svijetu. Jedan prijatelj mi je rekao da putujem u SAD, da bi me oraspoložio. Rekao mi je da je SAD zemlja koja naglašava ljudska prava. To je slobodna zemlja. Rekao je da ovdje mogu govoriti o svojim iskustvima. Ljudi misle da sam se razvela jer je moj bivši muž želio ići vani, a ja nisam htjela ići. Drugi nisu bili zadovoljni sa mnom. Pitali su me zašto sam se razvela od svog muža i da je bio tako dobar čovjek.
Sada mi ovo otkrivamo svijetu. Bar dio ljudi tamo još može preživjeti. Ne interesuje me da li će oni to priznati ili ne. Otkrivanje toga će sputati ta zlodjela.
Mislim na one koji su pročitali ove vijesti. Ako imaju nestale rođake, trebali bi se okupiti i zahtijevati objašnjenje od nadležnih vladinih organizacija. Kada ljudi nestanu, oni su ili mrtvi ili su izgubili razum. Inače bi našli način da se jave kući.
Shenyang Morning News je 11. marta 2006. izvijestio da je jedan radnik seljak bio kremiran bez potpisa njegove familije. Osoba je već kremirana. Tko zna da li su organi prethodno bili otklonjeni?
Vidjela sam da je jedan špijun otvoreno priznao. Bit će i priznanja od jednog doktora. On ne mora otkriti svoje ime. Ipak, on može proširiti informaciju. Svatko tko je učinio ovako nešto osjeća breme krivnje.
Kratka informacija o koncentracionom logoru Sujiatun
Sujiatun je jedna od devet općina pod upravom grada Shenyanga. To je satelitski grad udaljen 15 kilometara od juga grada Shenyanga. Koncentracioni logor Sujiatun se također naziva "Nacionalni centar za tradicionalnu kinesku medicinu za liječenje tromboze". Adresa je 49 Xuesong Road, općina Sujiatun, grad Shenyang, provincija Liaoning, Kina. Izgrađen je 1998. godine.