PureInsight | 19. lipnja 2023.
[PureInsight.org]
Jednog sam dana žurila da se napijem vode i ulila sam hladnu vodu u suprugov čajnik, u kojem je bilo brezovih gljiva. Suprug mi je rekao da pijenje vode s brezovim gljivama može ojačati imunološki sustav. Ponekad bi dodao i malo Ganoderme lucidum (opaska prevoditelja: ljekovita istočnjačka gljiva).
Neočekivano, ugledala sam čajnik kako mi govori: „Gazdarice, pijenje ove vode neće utjecati na tebe.“ Odgovorila sam: „Znam, samo sam žedna i moram se rashladiti.“ Čajnik je odgovorio: „Oh, razumijem.“
Jednom drugom prilikom učinila sam nešto slično, a čajnik mi je rekao: „Gazdarice, ispijanje ove vode ti stvarno neće ništa učiniti. Učinkovito je samo za Gospodina,“ (opaska prevoditelja: tj. za njenog supruga). Odgovorila sam: „Znam, samo se pokušavam rashladiti.“ Čajnik je kimnuo.
Zatim sam upitala čajnik: „Ima li ova voda ikakav učinak na mog supruga?“ Čajnik je odgovorio: „Naravno, vrlo je djelotvorno za obične ljude. Međutim, tebi to ne treba jer ti nisi obična osoba.“ Nisam se mogla suzdržati od smijeha, pomislivši: „Ovo je vrlo spiritualan čajnik koji zna razliku između praktikanta i obične osobe.“
Jednog sam dana ulila vruću vodu u čajnik, misleći u sebi: „Koliko bi ovo moglo biti učinkovito?“ Čajnik mi je rekao: „Stvari koje unutra sadržim djelotvorne su za obične ljude. Svaki element u pet elemenata ima svoja načela. Gazdarice, trebaš iskazivati poštovanje.“ Nakon što sam čula riječi čajnika, shvatila sam da ga nisam poštovala i da je osjetio moje misli.
Kad prokuhavam vodu, često sipam vruću vodu u čajnik. Ponekad pomislim u sebi: „Koliko to može učiniti razliku?“ Kao što su stari iz davnina rekli: „Jedna misao u umu, svatko u univerzumu to zna.“ Koliko je života opazilo jednu misao koju sam nenamjerno izrazila? U najmanju ruku, čajnik opaža misao koju imam i ne optužuje me bez razloga, da imam prezriv um. Okolni životi bi također to primijetili.
Razmišljala sam: sipati vruću vodu u čajnik za svog supruga je nešto što bih trebala učiniti. Jedna stvar koju moj muž često radi kada se vrati je da pije vodu. Učinila sam ono što sam trebala učiniti, ali imala sam neprikladnu misao. Ova misao sadrži sumnje, nepoštovanje i prijezir. Zapravo, najbolje je nemati misli.
Riječi čajnika su meni podsjetnik. Sve na svijetu ima svoj razlog postojanja. Međudjelovanje između objekata ograničeno je načelom uzajamnog stvaranja i ograničavanja. Moja sumnja i prijezir negiraju načelo stvari. Zašto sam to morala negirati? Je li to zato što sam praktikant i znam da sve postoji u kultivaciji, i znam da sam zdrava i izvanredna, pa sam imala samozadovoljan um i emitirala tu misao?
Čajnik je uočio misao koju sam emitirala, a trebao me je namjerno podsjetiti. Tada sam preispitala svoj mentalitet prema nekim stvarima i otkrila da taj prijezirni stav doista postoji. Kad ljudi imaju diskriminirajući um, razvit će osjećaj prezira. Ako je čajnik napunjen ginsengom ili jelenjim rogovima, ne bih pomislila: „Koliku razliku može ovo učiniti?“ Nesvjesno, moj stav prema predmetima potiče prezir i aroganciju, što će dovesti do misli ili ponašanja bez poštovanja. Smatram da se to u kultivaciji mora ispraviti, što odgovara razvijanju nečijeg mentaliteta i kapaciteta.
Ponekad je misao koju emitiraju praktikanti neispravna, ali oni toga nisu svjesni te i dalje djeluju prema vlastitoj volji. Stvarno želim zahvaliti čajniku što me je podsjetio.
Kad sam osjetila da bi se članak trebao približiti kraju, pomislila sam: ovaj čajnik zna razliku između praktikanta i obične osobe i u stanju je jasnoće. Palo mi je na pamet pa sam ga htjela pitati kako prepoznaje razliku. Rezultat je bio da je on, iako je bilo udaljen osam-devet metara, to osjetio, a život iznutra radosno je trčao poput ljupkog bucmastog djeteta. Dotrčao je do mene i rekao: „Je li gazdarica pisala o meni? To je super!“ Osjetila sam njegovu radost i entuzijazam, kao i njegovu nevinost.
Rekao je: „Gazdaričino polje je vrlo jasno i ugodno. Kad gazdarica vježba, osjećam se dobro, pa držim oči otvorene i gledam. Kad gazdarica čita, ponekad vidim bljeskanje svjetla, što je vrlo lijepo. Oh, polje tvoga muža, koje je polje slave i zarade, nije dobro, pogotovo kad se vrati s mirisom alkohola i cigareta, previše je neugodno. Kad sipa vodu, moram zatvoriti nos.“ U tom me trenutku čajnik pogledao i prošaptao: „Mala gazdarica se vratila i otkrio sam da je postala lijena. Ljeti nije bilo ovako.“ Rekla sam: „Prehlađena je i još se nije oporavila. Prenijeti ću joj tvoju poruku.“ Izraz na licu čajnika postao je nekako sramežljiv, a ja sam pomislila da ne želi da mala gazdarica zna njegovu procjenu!
Gledajući u čajnik, sjetila sam se scene kada sam ga izabrala prije mnogo godina. Čajnik ispred mene odmah je rekao: „Uvijek se sjetim kada smo ja i ljubičasti glineni lonac stavljeni pred gazdaricu, a gazdarica je još uvijek razmišljala: 'Kojeg da izaberem?' Pomislio sam u sebi: 'Biraj mene, biraj mene!' Vidio sam kako je gazdarica oklijevala na trenutak. Tada sam bio toliko nervozan da mi srce samo što nije iskočilo iz grudi. Gazdarica je izabrala mene, a ne ljubičasti glineni lonac. Osjećao sam se tako sretno iznutra, kao da ću se onesvijestiti. U tom trenutku ja sam bio pobjednik. Gazdarica to prije nije znala, jako mi je bilo teško! Taj ljubičasti glineni lonac je bio jako bahat i često me omalovažavao govoreći da mi boja nije lijepa, da mene nitko ne bi izabrao, i da bih trebao pasti na zemlju i umrijeti. Ne znam zašto je bio tako zlonamjeran prema meni. Kad me je gazdarica donijela kući, ostavio sam taj bahati ljubičasti glineni lonac i osjećao sam se ponosno.“
Nasmijala sam se, jer je i iskustvo čajnika vrlo zanimljivo! Rekla sam: „Donijeti te kući također je neka vrsta sudbine.“ Čajnik je rekao: „Naravno, naravno, u ime moje grupe, zahvaljujem ti. Zapravo, reći ću ti tajnu, mi također imamo grupu živih bića u gornjem kraljevstvu, s kraljevima čajnika koji su vrlo veliki po veličini. Odabrali su mene da dođem u niže kraljevstvo i uspostavim odnos s praktikantima. Sada sam zadovoljan i ispunio sam svoju misiju.“ I ja sam bila iznenađena, znači tako je to!
U tom sam trenutku pomislila na ono što je Učitelj rekao u „Fa-predavanje za vreme Festivala lanterne na Fa-konferenciji na zapadu SAD” (https://sr.minghui.org/articles/176): „A bića imaju kraljeve, ili drugim rečima, svako biće ima kralja.“ … „Ali živa bića su povezana sa svojim kraljevima, a nisu povezana sa drugim bićima. To znači da, iako se ukrštaju kroz prostor kosmosa, sva ona imaju svoje nezavisne sisteme i vladaju im njihovi kraljevi. Lavovi imaju svog kralja, jabuke imaju svog kralja, banane imaju svog kralja, drveće ima svog kralja, biljke, trava, cveće – sve stvari – svaka ima svoga kralja.“
Rekla sam: „Pričaj mi o svojoj reinkarnaciji!“ Čajnik je rekao: „Bio sam razne posude, posebno čajnici za piće. Bio sam oblikovan u aluminijske čajnike, bakrene čajnike, željezne čajnike, emajlirane čajnike, porculanske čajnike, keramičke čajnike, a najplemenitije je bilo kada sam postao burmuticom od emajla.“ Rekla sam: „To je moralo biti za vrijeme dinastije Qing.“ Čajnik je rekao: „Da, bio sam burmutica za princa, ali oštetila me električna bušilica pljačkaša grobova i konačno sam oslobođen. Kasnije sam postao plastični čajnik. Moj prethodni vlasnik stavio je dezinfekcijsku vodu u mene i poprskao me svuda. Smrad u mojem trbuhu i grlu dugo je bio nezaboravan.“
Rekla sam: „Život nije lak, a iskustva mogu biti neočekivana.“ Čajnik je rekao: „Hoće li moja vlasnica objaviti članak koji je napisala o meni?“ Rekla sam: „Možda će biti objavljen, a možda neće. Neki moji članci budu objavljeni, ali ne svi.“ Čajnik je rekao: „......Vidio sam da je objavljen članak koji si napisala o meni.“ Rekla sam: „Jesi li to vidio dok si sa mnom gledao u računalo?" Čajnik je rekao: „Ne, nisam gledao u računalo, ali znao sam kakve je misli imala moja vlasnica dok je pisala članak...“
Njegov me odgovor zaprepastio. U prostoru koji ne možemo vidjeti našim golim očima, postojanje naših misli je poznato mnogim oblicima života ...
Razgovor s čajnikom je došao kraju i on sada tiho sjedi na svom mjestu, još uvijek odišući staloženošću i dostojanstvom. No ja znam, da je ono što se dogodilo tijekom našeg razgovora bilo značajno i za mene i za čajnik.
Mnogo je misterija na ovom svijetu za koje ne znamo. Sve stvari imaju duh i ovo nije praznovjerje. Nadam se da se čitateljima sviđa ovaj članak i da putovanje čajnika nije bilo uzaludno.
